Internet bullying i kako se nositi s njim...

My Pale Skin 2
My Pale Skin video screenshot

Ovih ste dana sigurno već naletjeli na video blogerice My Pale Skin koja je napravila kompilaciju komentara koje su joj anonimni “čitatelji” ostavljali po profilima društvenih mreža nakon što je postala slike svoga lica bez šminke. Na stranu dotična cura, nisam prije ovoga nikad naletjela na nju pa ne znam točno tko je, ali mislim da video savršeno dočarava stvarnost s kojom se svakodnevno susreću svi oni koji se usude dio svog života staviti javnosti na uvid. Naravno da toga treba biti svjestan, i da je to nešto što dolazi “u opisu posla”, ali činjenica je da postoji nešto nevjerovatno creppy (što po meni već lagano graniči sa socio/psihopatskim ponašanjem) u ljudima koji bljuju otrov skrivajući se iza anonimnosti, u svima koji pronalaze zadovoljstvo u tome da namjerno i brutalno povrijede osobu koju uopće ne poznaju, i s kojom, u većini slučajeva, nikad nisu imali, niti će imati ikakve veze u stvarnom životu. Takvo ponašanje je, prije svega, ultimativno kukavički jer nema šanse da bi vam ti isti bullyi i trollovi išta od toga rekli u lice. Ne ne, njihova je “hrabrost” rezervirana gotovo isključivo za sigurnost vlastite sobe, tastature i skrivenog identita. No, ovdje se neću previše osvrtati na njih, jer takvima je, nažalost, potrebna stručna pomoć koja daleko nadilazi moje sposobnosti i kvalifikacije.

Umjesto toga, obratit ću se svima vama koji ste se ikad osjećali loše zbog ružnog komentara. Jer vam se netko rugao zbog akni, zbog toga što ste predebeli, ili premršavi (ljudima ne valjda kako god okreneš, haha…), jer imate krive zube ili prevelik nos, jer ste preniski ili pak s druge strane, “žirafa”… Bit ću iskrena, prva misao koja mi je pala na pamet kad sam pogledala video bila je u stilu “Joj, daj ne drami, kog boli ona stvar za kukavičke kretene koji trollaju pod krinkom anonimnosti…”, a onda sam se sjetila da nemamo baš svi dovoljno godina u guzici i samopouzdanja u glavama kako nas takve stvari ne bi dirale. Mogu se jedino nadati da ću vam do kraja ovog članka uspjeti prenijeti barem dio samopouzdanja i “not giving a fuck” stava prema kretenima kojeg u ovom trenutku života itekako imam i više nego dovoljno, ali do kojeg definitivno nisam došla preko noći, i u kojem nisam uživala u ovoj mjeri kad sam imala 16.

Internet je danas dostupan više manje svima, i što se mene tiče, jedno je od najvećih tehnoloških postignuća uopće. Niti jedan drugi medij na svijetu nema tu razinu slobode izražavanja, dijeljenja informacija, besplatnog obrazovanja i generalno toliko brz i lako dostupan pristup milijardama podataka i ljudskih iskustava (osim ako ste na Optimi, onda je “malo” sporiji, ali to je tema nekog drugog članka…). A budući da u svakom žitu ima kukolja, nije pretjerano čudno što određeni postotak korisnika takvu predivnu stvar kao što je internet, odluči koristiti za gluposti.

Postoji jedna izreka, koja je možda klišej, ali je smatram nevjerovatno istinitom, i ukoliko ste se pronašli u gornjem popisu primatelja trollovskih “usluga”, nadam se da ćete je dobro zapamtiti. A ona kaže – Nitko vas nikad ne može poniziti, osim ako mu to sami ne dopustite. U prijevodu, povrijediti vas mogu samo oni čijim riječima vjerujete, i koji vas uspiju uvjeriti da zbog svojih nesavršenosti manje vrijedite. Ovo će možda (bar se nadam) biti očito i “no shit Sherlock” starijoj ekipi, ali želim se obratiti mlađim čitateljima koji do toga možda još nisu došli. Svi znamo koliko su tinejdžerske godine teške, i koliko djeca znaju biti okrutna prema svima koji se ne uklapaju u neki savršeni koncept, bilo fizički, bilo društveno, i znamo da treba vremena da se formiramo u samopouzdane, čvrste osobe čiji se osjećaj vlastite vrijednosti više ne može poljuljati, a pogotovo ne zbog  anonimnih provokacija. Naravno da je rješenje ovog problema u samopouzdanju. Ne možete utjecati na tuđe ponašanje, ali itekako možete na svoje. Radite na sebi, brinite se za svoje tijelo, a još više za um, trudite se svakim danom biti sve bolja verzija sebe. Razvijajte svoju kreativnost i svoje talente, obrazujte se u onome što volite, brusite svoje sposobnosti i vještine. I još jedna jako važna stvar – okružite se pozitivnim ljudima koji vas guraju naprijed, koji vas poštuju i s kojima se razvijate kao osoba, a odustanite od emocionalnih pijavica koje vas sputavaju, ubijaju u pojam svojom negativnošću, i nerijetko vrijeđaju pod krinkom dobrih namjera i dobronamjernih savjeta. Ne poistovjećujte svoju vrijednost isključivo sa svojom vanjštinom. Vi niste vaši prištići, oni su dio vas. Oni su samo jedan mali dio puno veće cjeline, a ako se potrudite da u toj cjelini bude puno lijepih i kvalitetnih drugih stvari, nesavršenosti više neće biti ništa strašno, kamoli razlog za suze.

Nebrojeno sam puta svjedočila scenariju gdje je izuzetno lijepoj i dobroj osobi instantno poljuljano samopouzdanje i raspoloženje zbog ružnog komentara druge, da se blago izrazim, ne baš toliko lijepe osobe (niti iznutra, a samim tim, niti izvana), i ljuti me to. Jako. Ne ljuti me osoba koja vrijeđa (takve žalim, i smatram da njihovo ponašanje ima korjene u dubokom nezadovoljstvu samim sobom, i potrebi da spuštaju druge na svoj level kako bi se sami osjećali bolje), već ona koja dopušta da toliko lako bude poljuljana u osjećaju vlastite vrijednosti. Uvijek imajte na umu da sretne osobe koje su zadovoljne sobom nemaju potrebu omalovažavati druge. Imajte na umu da je svaki bully nesretna osoba, koja se ne zna nositi sa svojim nesigurnostima i frustracijama, pa ih istresa na drugima. Na pamet mi pada još jedan klišej, koji je u ovom slučaju savršeno istinit – It’s not you, it’s them. 😀 Niste vi ružni, nego su oni duboko sje**ni. I nemojte da vam pada na pamet da se osjećate loše zbog komentara bolesnih, tužnih ljudi. Možete biti tužni za njih, ali ne i zbog njih.

A budući da mi se u potrazi za savjetima često javljaju mlađe čitateljice koje osjećaju pritisak okoline i smatraju da se moraju šminkati, koje misle da već sa 14-15 godina moraju prikrivati prištiće i skrivati nedostatke, reći ću im samo jedno – ništa se, cure drage, ne mora, a pogotovo površna stvar kao što je šminkanje. Šminka je, istina, super zabavna, pomoću nje možete instantno izgledati bolje, pomoću nje možete svakog dana izgledati drugačije i izraziti svoju kreativnost, ali nikako nije nužda. I jedan kratki filmić koji savršeno sumira sve moje misli i osjećaje oko cijele ove teme:

Možeš početi nositi makeup tek onda kada shvatiš da ti zapravo ne treba.” 🙂 I još bih dodala u sličnom tonu, možeš početi stavljati fotke, i ostale dijelove svog života po netu tek onda kada si sigurna da se možeš nositi s frustriranim i zločestim ljudima, jer takvih će, nažalost, uvijek biti.

Budite mi sretni i veseli, i umjesto da se rastužite na ružne komentare, nasmijte se trollovima u facu (iako, morat ćete u onu virtualnu, jer pravu vam ionako nikad neće pokazati)! 🙂

Čitamo se uskoro! :*

12 thoughts on “Internet bullying i kako se nositi s njim...

  1. Mene najviše brine što većina tih komentara (uvreda) dolazi od djece. Mislim da i nisu toliko nezadovoljna svojim životima, nego jednostavno su prihvatili tu internet ‘(ne)kulturu’ da slavnim osobama, youtuberima, blogerima itd. ostavljaju ružne komentare na sve što objave, djelomično niti ne misle da čitaju, a djelomično ih je briga čitaju li, ili možda smatraju da su te osobe, koje se na neki način javno ‘produciraju’ njima tu na raspolaganju za procjenjivanje SVAKE njihove karakteristike, ne znam… I onda na ovom videu ostavljaju komentar da je ona prekrasna i da je važno što je unutra, a poslije toga odu na video od neke druge osobe i drugoj osobi ostave komentar: imaš veliki nos – odvratno (ili tako nešto, opće nebito o čemu se radi). Kako preventivno djelovati na internet bullying – nažalost zbilja ne znam, ali s obzirom na razmjere koje iz dana u dan dobiva, plaši me! Ne mislim da sam ja neka moralna vertikala koja nikada nije pomislila joj ova cura ima veliki nos, visoko čelo, krive zube ili slično, hahah ljudi smo, uvijek to radimo, ali to NIKAKO ne znači da trebamo ostavljati te ružne komentare čija je jedina svrha (namjeravana ili nenamjeravana) nekoga povrijediti.

    1. Ma naravno, svašta svatko od nas pomisli, ali nećemo to ići nekome govoriti jer smo svjesni da tu osobu možemo totalno bespotrebno povrijediti, a nije da nas je itko pitao za mišljenje! 🙂 Slažem se sa svim što si rekla, osim što, nažalost, znam da postoji i dobar dio odraslih koji to rade, što ukazuje ne samo na bezazlenu nepristojnost, već i na totalni nedostatak empatije, što pak ukazuje na malo dublje probleme pojedinaca koji to rade.. Što se tiče preventive, mislim da odgoj tu igra ključnu ulogu, djecu treba učiti da s jedne strane sami ne budu bullyji, a s druge strane da se znaju nositi s onima koji to očito doma nisu naučili. Grozno, u svakom slučaju, žao mi je samo djece koja se s tim ne znaju nositi pa dolazi do samoubojstava i sl., i mislim da se svakako treba o tome javno više govoriti, pogotovo u školama i slično, gdje se takve stvari pod normalno događaju.

  2. Oh, ovaj video je divan na način da trnci prolaze. Slažem se s Majom, i ja mislim da se tu, barem što se kozmetike tiče, ipak više radi o klincima i to bih usporedila s njihovim ponašanjem i u stvarnom životu. Neki su kukavice i vani šute, a neki su glasni u skupinama dok su manji od makova zrna kad su sami. Sve je stvar publike, pa sad netko je pi*da pa želi biti anoniman, a netko je manje pi*da pa to radi u RL. Toga je bilo i prije neta i ima još uvijek uz net, samo je stvar u tome što u tom slučaju imaš mali broj ljudi koji te mogu ugnjetavati i to nekako možeš riješiti, dok si na netu izložen cijelom svijetu. Žao mi je klinaca danas. Svaka sramota ti se može naći na “fejsiću”, svaka laž isto.
    Ne opravdavam klince, ali donekle mogu shvatiti njihove porive i nedostatke empatije (tu krivim nedostatak odgoja i uopće ne shvaćam da netko svom djetetu ne može objasniti neke stvari jer je zaposlen i “nema vremena” – što vrlo rado u medijima ističu). Ono što mi je pak posve neshvatljivo je potreba odraslih ljudi da to rade, da trkeljaju gluposti po netu ili da pišu gnjusne komentare ispod članaka na portalima. Koliko poremećen moraš biti da imaš gro godina i da sjediš zavaljen u fotelji s vrućim čajem pokraj sebe u subotu navečer i nekome trljaš na nos njegove “nedostatke”. Iskreno sumnjam da se ta osoba tada osjeća bolje. Odbijam to povjerovati i mislim da se samo dublje zatrpava u nezadovoljstvo sobom. Ne želim ni zamisliti koja vreća negativnosti su ti ljudi… Momak ima u obitelji jednu osobu koja nikad ništa pozitivno nema za reći o nikome i ničemu, sve je loše, sve je zlo, “svi su protiv mene”, bla bla (naravno, sve iza leđa) – dva sata s tom osobom u komadu i imala sam filing da mi je isisan život (i što je najbolje, nisam jedina koja je to doživjela). Negativnost hrani negativnost i mislim da s vremenom postaneš sisatelj života iz svih s kojima provodiš vrijeme.

    1. Slažem se sa svim što si napisala, i istina, blaženo vrijeme kad si se mogao na miru osramotiti, glupirati na koncertu, izgledati kao da te poplava donijela i generalno se ponašati bezbrižno, bez da te to proganja iduća tri života i da te drugi dan barem 5 ljudi ne stavi na Fb. 😀 Meni dođe muka kad mi netko od frendova gura u facu mob ili fotić, mislim čemu?? Hodamo cestom, ajmo jedan selfi, sjedimo na kavi, još jedan, idemo na wc, ajmo još jedan. Mislim wtf. A odrasli iz tvog komentara su definitivno poremećeni, ja takve ljude ne shvaćam, ali znam da ih sigurno ima. Što se tiče emocionalnih pijavica (ovi što im nikad ništa ne valja, što se uvijek nešto žale i što je uvijek sve u klincu), takve sam lagano eliminirala iz svog života, i mislim da to treba svatko napraviti u svrhu očuvanja svog mentalnog zdravlja.

      1. Ah, selfiji… Moram priznati da mi to već ide na živce iako se, srećom, ne krećem među ljudima koji se škljockaju gdje god da bili. Mada znam curu koja odavno, od prije interneta u svakodnevnoj upotrebi, sliku svoju ljubi pa ima albume i albume sa gomilom svojih istih slika. Sad se smješkam, sad sam zaćuđena… Ženu je selfi puko dvajs godina prije ostalih :D.

        Glede pijavica, nažalost neke ne možeš tako lako eliminirati. Dotična osoba je iz bliže obitelji i izbjegavamo je koliko možemo, ali pada mi mrak na oči kad vidim da me zove ili nedajbože da moram do nje osobno :/.

        1. Hahah, eto, žena je bila prorok totalni!!! 😀 Što se tiče eliminacije pijavica, naravno da često nije jednostavno niti lako, ali smatram da to svatko treba napraviti zbog svog zdravlja, makar bilo teško, i u tome biti dosta beskompromisan, makar se radilo o najbližoj obitelji. Savršeno mi je jasno da postoje ljudi koji cijelog života nisu sposobni drugima reći ne, koji lako padaju na emocionalne ucjene i dovijeka trpe pijavice i negativne ljude oko sebe, ali meni su moji živci previše dragi i vrijedni, tako da srećom ne spadam među takve. I mislim da bi nam svima bilo bolje da se malo čvršće postavimo po tom pitanju. 🙂

  3. Hvala ti što si napisala ovako lijep i važan članak, draga Anarniel. Iako sam te cijenila i prije, jer si osoba sa stavom i pameću, mislim da je prevažno da se i ovakve poruke čuju u javnosti, a osobito da se prenose tinejdžerkama, kao i svim ljudima, koji imaju bilo kakvu bolest, slabost ili fizičku manu ili ono što oni smatraju da to jest. Poruka: “vrijedan si zato jer si čovjek, a ne zato što si ovakav ili onakav” izuzetno je važna, pogotovo u svijetu virtualnog nasilništva. Standardi ljepote ionako se mijenjaju, a onaj dobar osjećaj koji osoba razvije o sebi zbog vlastitog unutarnjeg uvažavanja sebe i drugih te sposobnosti i vještina koje razvija u obrazovanju i vlastitim trudom nikad ne prestaju. Uvijek treba u sebi čuti taj dobri glas, a one vanjske, pune mržnje, zanemariti i znati da nisu istiniti. Puno pozdrava i zagrljaja šaljem 🙂

    1. Draga Antonija, hvala ti na lijepim riječima! 🙂 Upravo tako, vanjska ljepota, osim što je prolazna i nestalna, podložna je konstantnim promjenama mjerila koja je u teoriji definiraju. Najprivlačniji su ionako ljudi s karizmom i samopouzdanjem, s nekom neobičnom sposobnošću ili drugačijim pogledom na svijet, oni koji nas fasciniraju i iznenađuju, nasmijavaju i potiču da sami evoluiramo i napredujemo kao ljudska bića. Nama je to možda očito, ali slažem se da se nedovoljno ističe, pogotovo među djecom i tinejdžerima koji još nemaju dovoljno izgrađene stavove, i podložni su osjećaju manje vrijednosti jer ne izgledaju kao djevojke/dečki s naslovnica.

  4. Ništa ja ne izgledam bolje poslije svog,,psihodelijskog,, čopanja po licu i ne samo ja nego milijuni ,djevojaka, žena . Znaš ,samo treba ujutro proviriti u spavaće sobe tih pojedinaca i ovjekovječiti ih s jednom fotkom. Uh našlo bi se tu svašta. 🙂 🙂

    1. Naravno, u tome i je poanta. 🙂 Svi mi imamo bolje i lošije dane, nekad izgledamo ok, nekad katastrofa, nekad raskopamo kratere pa ih liječimo mjesecima… 😀

Odgovori