Evo i jednog posta o pomalo “taboo” temi koju smatram izuzetno bitnom za povjerenje i dobar odnos između blogera i Vas, čitatelja, i o kojoj sam se odlučila malo detaljnije izjasniti. Ako Vas zanima moje mišljenje i malo osobniji off topic post, čitajte dalje, a ako spadate u one koje ne može biti manje briga, slobodno preskočite. 🙂
Vjerovatno ste primijetili kako se ovih dana po mnogim beauty blogovima vode poprilično žustre rasprave oko PR proizvoda ustupljenih na recenziju, o ogromnoj količini reklame koju brandovi besplatno dobivaju putem popularnih blogova i bloganju kao hobiju općenito, pa mislim da je vrijeme da i ja jasno i glasno iznesem svoje mišljenje (iako sam suštinu svega već navela u disclaimeru, ali pretpostavljam da to nitko ne čita, pa ne škodi ponoviti i objasniti svoje stajalište iz malo šire perspektive). A i zato što mi je važno da Vi, čitatelji, znate točno kako i što o tome mislim, pa da sukladno tome možete lakše zaključiti i odlučiti želite li me čitati i dalje, ili Vam je moj stav neprihvatljiv, pa ćete otići, što je isto sasvim ok. 🙂 Ne možemo svi svima ugoditi, ali možemo (i moramo) biti iskreni.
E sad, bloganjem se ne bavim dugo, iako cijeli život nešto pišem, u ovom ili onom obliku. Znam da stvaranje bilo kakvog smislenog i povećeg teksta zahtijeva jako puno vremena i energije, ali kod bloganja je situacija dodatno “otežana” željom da uz tekst dobijete i koliko toliko kvalitetne fotografije. Iako sam, kako kažem, uvijek negdje pisala (po forumima, privatno i sl.), zaista nisam znala koliko točno vremena ode na jedan kvalitetan post – a ode bez problema i po 8 sati, odnosno cijeli radni dan. Dok napišete tekst, dok napravite i po 100-200 fotki od kojih ćete na kraju odabrati 3-4 najbolje, dok sve to obradite, složite, dovršite… Da ne spominjem vrijeme uloženo u dodatno istraživanje tematike posta itd. itd. Zatim su tu i plaćanje hostinga, domene, briga oko dizajna… I ništa od toga nije teško ako volite to što radite (a ja volim), niti vas itko na to tjera, očito, ali vam sve to skupa daje i jednu predivnu stvar – pravo da na svom blogu, u kojeg ste uložili toliko vremena, ljubavi i novca, postavite svoja, i samo svoja pravila. 🙂 I nitko, ali baš nitko vam nema pravo govoriti što ćete, i kako, raditi.
Zašto Vam sve ovo govorim? Zato što se posljednjih dana potegnula rasprava oko toga kako su blogeri bezobrazni i nezahvalni jer primaju besplatne proizvode od brandova, a onda ih ponekad ne žele recenzirati, ili se (nevezano za prvi slučaj) bune ako brandovi ne ispoštuju uvjete nekih drugih suradnji, ili ako im je smiješno što se brandovi uvrijede na samo spominjanje kompenzacije za reklamu (npr. za predstavljanje neke nove kolekcije i slično). E pa, dragi moji, to je jedna od najvećih besmislica koje sam ikad čula, i nikako se ne slažem s tim. 🙂
Prva stvar – kad brand svojevoljno pošalje neki proizvod blogerici za koju se zna da ima veliko čitateljstvo (a mi takvih cura imamo poprilično), ona je dobila, istina, recimo kremu. Međutim, ako ona za tu kremu napiše pozitivnu recenziju, budite sigurni da će brand od te iste recenzije profitirati neusporedivo više, što od reklame same, što od toga što će dobar postotak čitateljstva tu kremu i kupiti na temelju dotične recenzije. Naravno da je lijepo recenzirati proizvod, ali isključivo ako vi to želite, i pohvaliti ga isključivo ako vam se svidi, ali da ste dužni recenzirati ga, bez da ste uopće ikoga tražili da vam ga pošalje?? Naravno da niste. 🙂 Možda ste, eto, taman pronašli preparativnu rutinu koja vam odgovara, i ne želite isprobavati nove proizvode tog tipa, a možda je razlog nešto treće, nebitno. Tako da, što se mene tiče, slanje proizvoda blogerima je gesta od koje brandovi mogu jako profitirati (što oni jako dobro znaju), i ne mislim da su blogeri dužni po defaultu uzvratiti recenzijom, bilo pozitivnom, bilo negativnom. Ako žele – super, ako ne, nitko im nema pravo prigovarati na tome. Vrlo je jednostavno, ako nešto ne odgovara više ne šalješ proizvode, i riješen problem.
Drugo – potegnula se teza kako je licemjerno tražiti novčanu kompenzaciju (naravno, ne za recenzije, to nijednom blogeru koji imalo drži do svoje autentičnosti neće pasti na pamet, a ako mu i padne, to je nešto što čitatelji jako, jako brzo prokuže), već za npr. predstavljanje cijele nove kolekcije nekog branda, za swatcheve, lookove s određenim proizvodima koje se želi pogurati, itd. Ako je to licemjerno, ja sam Pajo Patak. 🙂 Ako se neki brand obrati meni, i oni od mene traže određenu uslugu, onda je valjda moje legitimno pravo da ja uzvratim svoje uvjete te suradnje. Ako im se ne sviđa, naravno, mogu odbiti, i riješen problem. Ali da se netko ide ljutiti kao malo dijete, jer je on sebi zamislio da sam mu ja to dužna napraviti besplatno??? Mislim, nismo u vrtiću. Svatko ima pravo pitati, ali isto tako svatko ima pravo odbiti, ili prihvatiti – pod svojim uvjetima, na svome blogu. Može se reći “hvala, ali ne odgovaraju nam uvjeti” i sve super. Ali uvrijediti se, kao da ti je netko nešto dužan napraviti na svojem kutku interneta, kojeg samostalno uređuje i plaća??? To je toliko suludo i djetinjasto, i pokazuje duboko nepoštivanje tuđeg rada, i još dublje nerazumijevanje količine truda uloženog u stvaranje bilo čega uspješnog, pa bio to blog ili nešto deseto.
Idući apsurdni argument koji se potezao u više navrata – “licemjerni ste ako tražite ikakvu kompenzaciju za nešto za što tvrdite da radite iz ljubavi”. Mislim, ovo je toliko besmisleno da ne znam odakle početi. 😀 Recimo da se hipotetski bavim vrtlarenjem iz hobija, i da uživam u čeprkanju po zemlji i vrtu. Znači li to da sam dužna pokupiti alat i ići besplatno okopavati plantažu nekog zemljoposjednika koji to zahtijeva od mene, i baš si je zamislio da bih ja to trebala, jer mi je to, eto, hobi, i to inače radim iz ljubavi? I jesam li licemjerna ako mu kažem “čekaj malo, tvoja plantaža je ipak velika i ne uklapa se u moje osobne planove, ja sam htjela u idućih mjesec dana čeprkati po svom vrtu, ali ok, promijenit ću svoje planove i doći ispuniti tvoje ako mi, naravno, platiš toliko i toliko.”? Mislim da nitko s pola zdravog razuma ne bi osobu u dotičnoj situaciji proglasio licemjernom.
Naravno da ima divnih brandova, koje osobno izuzetno poštujem i cijenim, i to ne samo njihove proizvode koje obožavam i vjerno koristim, već i cijelu filozofiju i način poslovanja – od postupanja prema zaposlenicima, do procesa stvaranja i kreativnosti koja stoji iza svakog proizvoda, i s takvima ću vrlo rado surađivati, uvijek. Jer znam da takvima neće niti pasti na pamet ponašati se djetinjasto i bez poštovanja prema onome s kim surađuju. Oni drugi, koji se prepoznaju u gornjem opisu, nek me slobodno zaobiđu. 🙂
Sve Vam ovo govorim jer me jako smeta nepoštivanje tuđeg rada, i čak ne mislim da ljudi to rade namjerno, već jednostavno ne razmišljaju, pa bubnu bez da su prethodno uposlili sivu tvar na pola sekunde. Cijeli taj fenomen je pogotovo izražen u stavu mnogih ljudi prema umjetničkim zanimanjima, i u životu sam milijun puta čula, ili doživjela, nešto slično. 🙂 Od očekivanja da šminkaš besplatno, jer to je “samo šminka, i u čemu je problem, pa ti to voliš raditi”, bez da razmisle i shvate da je vama to posao, da ste u formalnu edukaciju uložili desetke tisuća kuna, u neformalnu doslovno godine i godine proučavanja, ljubavi, učenja, gubljenja vida i pljoštenja guzice na stolcu pred kompjuterom, čitanja mase knjiga o dotičnoj tematici, vježbanja… Zatim uložili još desetke tisuća kuna tijekom godina na profesionalni kit, itd. itd. Ili očekuju da im crtate besplatno, jer to je “samo” crtanje, i ti to voliš raditi, a ne shvaćaju da vi talent niste našli na cesti, nego ste se od djetinjstva krvavo pomučili da postignete skill koji imate. Isto vrijedi za freelance fotografe, i više manje sva imalo “neobičnija” zanimanja.
Otišla sam sada možda preširoko, i molim Vas da me krivo ne shvatite, naravno da je veliki postotak ljudi sasvim ok, i mogu reći da sam u životu do danas imala daleko više pozitivnih, nego negativnih suradnji. Ovo govorim zbog onih koji omalovažavaju tuđi rad, nadam se da će barem ponekad razmisliti i s vremenom shvatiti da apsolutno nikakav uspjeh ne pada s neba, pogotovo u neformalnijim zanimanjima, gdje isključivo sve ovisi o tvom talentu i trudu. Nikakva veza ti neće omogućiti da stekneš čitatelje – to moraš postići sam. Nikakva veza ti neće omogućiti da te ljudi sami zovu, jer im se sviđa tvoj rad. Zato poštujte tuđi rad i trud, i tuđa zanimanja, koja god to bila. A ako netko nešto radi iz hobija i ljubavi, to i dalje ne znači da vam je išta dužan. Jer nije. 🙂 To samo znači da su velike šanse da je u svome poslu/hobiju dobar. Vi ste ti koji ste se prvi obratili, dakle nije na vama da postavljate uvjete, već da zamolite za njih, pa onda prihvatite ili odbijete.
U ova kratka 3 mjeseca odbila sam nekoliko suradnji, iz jednostavnog razloga što sam ili zaključila da dotični proizvodi nisu adekvatni za moj tip kože, a mislim da nema nikakvog smisla da Vam nešto recenziram tek toliko da recenziram, ili zato što sam smatrala da razina iskrenosti brandova nije dovoljna da ih predstavim na svom blogu. Ipak se radi o mom integritetu i mojim čitateljima. Recenziram (i recenzirat ću) isključivo proizvode koje sam osobno isprobala, i za koje dajem ruku u vatru da, barem meni, funkcioniraju, i predstavljati brandove koji me zaista uvjere u svoju autentičnost, ili one u čiju sam se kvalitetu već odavno uvjerila. Meni PR proizvodi ne trebaju, niti ću ikad doći u situaciju da kompromitiram blog zbog njih. Bavim se poslom u kojem mi je kozmetika alat i nužda, a ne luskuz, i drago mi je da mogu s Vama podijeliti svoje znanje i dojmove, kad već toliko toga isprobavam. Po vašim komentarima i porukama koje mi ostavljate vidim se da ste dobar dio svega o čemu pričam već prepoznali, i stvarno sam Vam zahvalna na tome! 🙂
I samo za kraj da napomenem – apsolutno sve napisano je moje, i isključivo moje mišljenje. 🙂 Drugi se blogeri uopće ne moraju složiti sa mnom, niti smo svi mi ista osoba. Moja je poanta da baš svatko ima isključivo pravo postavljati uvjete u svom “dvorištu”, i to je više manje to. Netko će na jednu stvar pristati, netko drugi neće. I jedno i drugo je sasvim ok, nismo svi isti.
Rado bih čula i Vaše mišljenje ako ga želite podijeliti, slobodno ga ostavite u komentarima, a sutra se vraćamo uobičajenoj tematici.
Čitamo se uskoro, hvala svima koji su uspjeli izdržati do kraja! 😀
