Toliko proizvoda za isprobavanje, a tako malo vremena… 🙂
Drage moje klijentice, budući da nam se sezona vjenčanja i raznih proslava napokon zahuktala nakon predugog perioda neizvjesnosti i odgađanja svih vaših posebnih prilika uslijed pandemije, želim vam malo pobliže odgovoriti na vrlo važno pitanje koje mi jako često postavljate, a to je – “Trebam li se naručiti na probno šminkanje?”.
Prije nego odgovorim na njega, najtoplije vam preporučujem da pročitate moj stari post pod nazivom “Kako se što bolje pripremiti za profesionalno šminkanje” u kojem sam detaljno objasnila osnove svih osnova, i ne bih mijenjala niti jednu jedinu riječ. Ovaj je post jedan od najčitanijih na blogu i sve što sam napisala prije pet godina, vrijedi i danas. Ako usvojite sve što u njemu stoji, već ste na dobrom putu da profesionalno šminkanje zadovolji sva vaša očekivanja i da postane predivno iskustvo u kojem ćete uživati. Osim toga, nije na odmet prisjetiti se i izuzetno važne teme o higijenskim standardima prilikom profesionalnog šminkanja, kako biste znali kakav tretman po pitanju higijene na pro šminkanju trebate očekivati. Ovo je još jedan od najvažnijih postova koje sam ikad napisala i svakako vas molim da ga se prisjetite, jer zdravlje je uvijek na prvom mjestu. 🙂
Također, ako su vam promakla prethodna dva posta o (ne)realnim očekivanjima od profesionalnog makeupa (prvi dio i drugi dio), svakako ih pročitajte prije nego se bacite na ostatak ovog teksta – u njima sam definirala i objasnila neke nejasnoće s kojima se moji klijenti povremeno susreću, a o kojima prethodno nisam pisala.
A sad da se vratim današnjoj temi i odgovorim na vrlo često pitanje o probnom šminkanju. Naime, postoje tri razloga zašto je probno šminkanje izuzetno važno – prvi je koža, odnosno podloga/ten. Drugi je koža. Treći je također koža. 😆 Shvatili ste bit – it’s all about the skin, barem dok ste u mojem stolcu. 😀 Budući da je lagana i prozračna podloga s kojom vaša koža i uživo (a ne samo na slikama) izgleda što je prirodnije moguće, ali ujedno vizualno usavršeno i ujednačeno moj signature “thing”, redovno mi se naručuju klijentice koje upravo takav ten preferiraju, i koje od mene očekuju dotični look.Napraviti takvu podlogu – koja je i lagana, i svježa, i prozračna, i glowy, a ujedno i super postojana, zaista nije uvijek lako budući da zahtijeva delikatnu kombinaciju i ispravan omjer ponekad i desetak različitih proizvoda (tonici, serumi, kreme, primeri, highlighteri, nekoliko smiksanih vrsta pudera, adjustera itd.), pogotovo na nekome koga šminkate prvi put.
Osim toga (ovo vjerojatno znate i same) – puderi su izuzetno, ali izuzetno individualna stvar i samo zato što npr. imate suhu kožu, ne postoji 100%-tna garancija da će vam savršeno sjesti neki puder koji generalno vrlo često odgovara suhim tipovima kože. Isto tako, ako imate masnu kožu, može se dogoditi da vam neće odgovarati npr. kultni Estee Lauder Double Wear i sl. Pronalazak savršenog pudera (ili kombinacije više njih) često se svodi na isprobavanje, pa čak i ako vizažist na raspolaganju ima hrpu različitih formula i brendova pudera, na vaš važan dan jednostavno ih neće stići sve isprobati ako ste mu u stolici prvi put, već će smiksati ono što mu se učini kao najbolji izbor, i nakon toga je fingers crossed. Da, dobar vizažist će u ogromnoj većini slučajeva iz prve pogoditi zadovoljavajuću kombinaciju, ali ne želite biti u onom malom postotku kod kojeg rezultat može biti manje nego savršen.
Uz to, uvijek se može dogoditi da ste (ne znajući) alergični na neki od sastojka u inače potpuno ispravnim proizvodima koje će vizažist koristiti, a to definitivno ne želite saznati na dan vjenčanja ili neke druge posebne prilike. Probno šminkanje i u tom kontekstu predstavlja sigurnost i prethodnu provjeru, odnosno potvrdu, da će sve biti kako treba. Ako želite biti sto posto sigurni da će na vaš najvažniji dan sve proći u savršenom redu, probno šminkanje je apsolutni must.
Također, nevezano za logistiku odabira najbolje kombinacije samih formula korištenih proizvoda – probno šminkanje, osim “slaganja” savršene podloge, služi i tome da se u miru i bez žurbe isproba nekoliko kombinacija nijansi (na očima, usnama itd.) i pronađe savršen color story koji će biti u najboljoj mogućoj harmoniji s vašim očima, bojom i podtonom tena, nijansom kose i haljine itd. Služi i tome da vi kao klijent pratite stanje probne šminke tijekom dana i noći te da nakon toga sa svojim vizažistom stignete iskalibrirati, doraditi i usavršiti sitnice za koje mislite da bi mogle izgledati još bolje. Zašto? Zato što se povremeno može dogoditi i da prilikom aplikacije podloga izgleda savršeno, ali se nakon par sati promijeni i u kombinaciji s vašom kožom postane na bilo koji način “čudna”. Upravo zato, izuzetno je bitno da nakon probnog šminkanja vi, kao klijent, pratite situaciju pa naknadno prokomentirate s vizažistom treba li išta doraditi ili promijeniti. Na dan probnog šminkanja, vizažist bilježi sve korištene proizvode, a nakon vašeg feedbacka, ako je to potrebno, zapisuje i planira potrebne dorade kako bi finalni makeup bio savršen, te kako biste vi na dan vjenčanja (ili neke druge važne prilike) bili potpuno opušteni, znajući da će sve proći u najboljem mogućem redu. 🙂
Probno šminkanje je također preporučljivo za sve koji imaju ožiljke od akni i posljedične diskoloracije (npr. veći broj velikih tamnih flekica koje nijansom dosta odudaraju od ostatka (zdravih) dijelova kože), a ne žele da se na njima koristi “easy way out” u obliku nekog teškog full coverage pudera tipa Estee Lauder Maximum Cover. Znam da puno vizažista opisanom tenu upravo tako pristupa jer im štedi vrijeme i zahtijeva manje skilla, ali ja takav način ne preferiram jer korištenjem teških pudera nepotrebno žbukamo dijelove kože koji su normalni i nezahvaćeni ožiljcima ili diskoloracijama. Moj način, s druge strane, zahtijeva puno više vremena, skilla, poznavanja teorije boja i djelomičnog color correctinga, “pipkanja” i posvećenosti klijentu, ali se na kraju itekako isplati jer je rezultat ujednačen, ali vizualno prozračan ten, kao i neki koji nema puno nepravilnosti. Jedini je “problem” što takav pristup zna biti dosta overwhelming u striktnom terminu na dan vaše posebne prilike ako se tada vidimo prvi put, tako da prethodno probno šminkanje u kojem vremenski nismo toliko ograničeni uvelike olakšava cijeli proces.
Dakle, zaključak je jasan – ako ste osoba koja ništa ne voli prepuštati slučaju i na svoj važan dan želite imati besprijekoran makeup po vrlo specifičnoj vlastitoj viziji, obavezno, ali obavezno sa svojim vizažistom dogovorite probno šminkanje! Ovo pogotovo vrijedi za mladenke i sve koji se kod odabranog vizažista šminkaju prvi put, a nije nužno u slučaju da ste se kod istog vizažista već prethodno šminkali i bili potpuno zadovoljni, i kad vizažist točno zna koja kombinacija proizvoda vam savršeno odgovara (pogotovo kombinacija proizvoda za savršen ten).
I to bi bilo sve za danas! Nadam se da vam je post pomogao i odgovorio na sve nejasnoće u vezi probnog šminkanja! Ako imate bilo kakvih dodatnih pitanja, slobodno mi ih uputite u inbox Facebook stranice ili Instagram profila.
Budući da je ovaj post direktan nastavak prethodnog (u kojem sam opisala prvi dio neodumica s kojima se klijenti povremeno susreću), bez velikog uvoda idemo odmah dalje. 🙂
Nerealno očekivanje broj 2 – beskompromisno očekivati da šminka i nakon 7-8-10 sati izgleda identično kao odmah nakon aplikacije (osim ako nemate relativno normalnu kožu koja je redovito i adekvatno hidratizirana i njegovana)
Realnost – naša koža je živi organ. Naša koža se (i kroz šminku) znoji, luči sebum i pomiče dok se smijemo, pričamo, hodamo, plešemo, jedemo i živimo svoj život. Osim ako nas vizažist ne zabetonira i ne zafiksira kao da sutra ne postoji (što baš nikako ne preporučujem jer mi osobno takav makeup uživo ne izgleda lijepo), savršeno je normalno i očekivano da makeup minimalno “evoluira” tijekom dana. Pa tako npr. postoji mogućnost da se puder mrvicu uvuče u nazolabijalne borice (pogotovo ako nam je koža kronično dehidrirana), što se izuzetno lako rješava u par sekundi tako da tankim štapićem za uši uklonimo višak pigmenta i boricu potapkamo prstom. Isto vrijedi i za koju mikro crticu korektora uvučenog u borice podočnjaka. Ako imate (jako) masnu kožu, blotting papirići i puder u kamenu koje ćete nositi u torbici za touch up su vaši najbolji prijatelji. Prvo blotting papirićem nježno potapkate područja na licu kroz koja vam je probio sebum (ili znoj) – papirić će upiti sav višak, a nakon toga po istom području “preletite” nekim blotting puderom u kamenu kako biste koži vratili svježi, baršunasti izgled. I to je to – doslovno dvadesetak sekundi posla i vaš će makeup opet biti kao nov. 🙂
S druge strane, ako imate normalnu ili blago suhu kožu, postoji ogromna vjerojatnost da nećete primijetiti baš nikakve promjene na makeupu sve do trenutka kad ga budete skidali. Ako vam je koža ekstremno dehidrirana ili jako suha, postoji šansa da će s vremenom, unatoč pripremi i “saftanju” prije makeupa, “popiti” dio vlage iz podloge i izgledati suhonjavo. U tom slučaju, vaš najbolji prijatelj za osvježavanje šminke je neka glicerinska vodica (npr. MAC-ov Fix+), kojim se naknadno možemo malo poprskati i vratiti licu dio vlage, a time ujedno i osvježiti makeup. Kao dodatni (ili zaseban korak, ako ne želite nositi sa sobom vodicu), u torbici možete ponijeti i običnu makeup spužvicu koju ćete smočiti pod običnom vodom, dooobro iscijediti i vlažnom spužvicom nježno potapkati područja na kojima se pojavila suhoća. Ovaj način “sanacije” nije jednako dobar kao uz pomoć glicerinske vodice, ali je definitivno bolje nego ništa. Najbolja kombinacija je prskanje glicerinskom vodicom, a onda nježno tapkanje vlažnom spužvicom. 🙂
Touchup kit za suhu kožu
Uglavnom, neki mali touchup nakon 5-10 sati (u ovisnosti o tipu kože) je sasvim ok i poželjan. Čak i jedna od najboljih vizažistica na svijetu, Rae Morris, otvoreno govori (parafraziram): “Ako želite da vam makeup bude potpuno savršen i bez promjena cijeli dan i noć, bez da se sami povremeno osvježite, morat ćete me bookirati da vas pratim i pazim na vaš makeup tijekom kompletne svečanosti.”
Nerealno očekivanje broj 3 – očekivati da makeup na nama izgleda identično kao na modelu sa slike makeupa kojeg želimo, iako nemamo jednake niti crte lica, niti oblik očiju, niti tip te stanje kože kao dotični model
Realnost – dobar makeup se apsolutno uvijek mora prilagoditi individualnim crtama lica. Što npr. znači, ako imate jako spuštene kapke, a želite bold liner look koji vam se svidio na modelu s prirodno definiranim pregibom i podignutim, zategnutim kapcima, dobar vizažist će vam odmah objasniti da dotični look nije najbolje rješenje za vas jer se liner uopće neće vidjeti dok su vam oči otvorene, i predložiti vam kompromis, odnosno opciju koja je vizualno slična efektu kakav se postiže bold linerom, ali u izvedbi tehnički prilagođenoj za vaš oblik oka. Slično, ako imate prirodno definirane/oštrije crte lica te eventualno uže lice, ali inzistirate na izrazito konturiranom looku jer vam se svidjela takva fotografija nekog drugog modela, dobar vizažist će vam znati objasniti da takav look nije za vas budući da ste prirodno “konturirani” i aplikacija takvog makeupa će napraviti da izgledate ispijeno.
Isto vrijedi i za tip/stanje kože – ako imate jako masnu kožu, izrazito dewy look možda i nije najbolja opcija za vas, pogotovo ako niste otvoreni za činjenicu da ćete se morati više puta popravljati. Generalno, što je koža u boljem stanju (bliža normalnom tipu i trajno hidratizirana), bolji je i makeup, i posljedično tome, fotke. Mislim da ovo ne treba posebno naglašavati – što je kvalitetnije platno, bolja će biti i slika. Što je koža glađa i hidratiziranija, veće su šanse da se makeup približi nekom idealnom scenariju. Ako nam je koža zapuštena i strašno dehidrirana, nema tog vizažista na svijetu koji će moći napraviti savršeni “glass skin”, budući da najčešće imamo samo 5-10 minuta za pripremu kože na početku šminkanja, a naša koža jednostavno nema sposobnost toliko brze i drastične regeneracije. Istina, 10 minuta najjačeg saftanja svim mogućim tonicima, serumima, kremama i uljima napravit će veliku razliku i svakako pomoći da makeup izgleda što je bolje moguće u tom trenutku, ali nažalost, neće moći odjednom potpuno pobijediti i sanirati dugoročnu prethodnu dehidraciju. Upravo iz tog razloga svojim klijenticama bez prestanka dosađujem o izuzetnoj važnosti adekvatne njege kože svaki dan, a u jednom od idućih postova ću vam pisati konkretne skincare preporuke. 🙂
The Brush Stash studio – mini touchup kit
Svojim klijenticama (koje nemaju svoj touch up kit), nakon šminkanja oduvijek obavezno dajem mini kitove za osvježavanje makeupa u kojima se nalaze blotting papirići, ruž u kutijici, jednokratni aplikatori za ruž, nekoliko mini štapića, jednokratni powder puff natopljen puderom za matiranje i sl. – individualno prilagođeno potrebi svake žene. U 99% slučajeva, klijentice mi javljaju da im nije trebalo ništa osim ruža, ali moja filozofija je uvijek “nek se nađe, bolje nego da fali”. 🙂
Fun fact – makeup ponekad s vremenom može izgledati sve bolje! Samo jedan od primjera – ako klijentica npr. ima relativno normalnu do suhu kožu, ali u startu inzistira na looku koji je više mat, postoji velika vjerojatnost da će joj koža izgledati sve ljepše što vrijeme dalje prolazi, budući da će koža polako u “miks” dodavati i malo topline/znoja koji će kombinaciji dati blago glowy i zdraviji finish.
I to bi bilo sve za danas – u idućem postu vam odgovaram na sva pitanja o probnom šminkanju i objašnjavam zašto je ono izuzetno važno! Čitamo se, a do tada, šaljem puse! Petra 🙂
Povremeno se susrećem s nedoumicama i pitanjima koja mi klijentice postavljaju, a iz kojih mi bude jasno da dobar dio nas ne zna točno kako makeup u stvarnosti funkcionira, koja je zapravo njegova uloga te što od njega realno treba, i još važnije, što ne treba očekivati. I to je sasvim u redu – zato sam tu da objasnim pa bez puno odugovlačenja, krenimo odmah na stvar. 🙂
Nerealno očekivanje broj 1. – “Nakon aplikacije makeupa, i dalje ne izgledam kao modeli na fotkama s Instagram profila vizažista.“
Kratko i jasno – šminka uživo nije Instagramski filter, niti savršena profi fotografija. Nikad nije bila, niti će biti. Instagram je jedno, a realnost nešto drugo. Kad kažem “instagramski filter”, poglavito mislim na sve vrste digitalnih filtera i aplikacija za manipulaciju fotografija koje mnogi content creatori masovno koriste prilikom objave svojih sadržaja. Stoga nije niti čudno da klijenti povremeno imaju totalno nerealna očekivanja od makeupa u stvarnom svijetu.
Nerealno predstavljanje radova i objavljivanje pretjerano obrađenih fotografija dovodi do totalnog zbunjivanja klijenata koji, konzumirajući takve sadržaje, dobivaju skroz krivu predodžbu o tome kako makeup u stvarnosti izgleda i što zapravo može, a što ne može postići. Da se razumijemo, naravno da svi mi kojima je posao vezan uz bilo kakav vizualni sektor svoj rad želimo prikazati u što boljem svjetlu, ali postoji ispravan način kako se to radi, i apsolutno neispravan, a sad ću objasniti i razliku između njih.
Ispravan način je, po meni, onaj u kojem se trudimo usavršiti svoj rad da izgleda što je bolje moguće prije nego uopće dođemo do koraka fotografiranja. Nakon toga, potruditi se da naučimo osnove fotografije, ručno namještanje postavki kamere i, prije svega, principe dobre rasvjete koji će, u kombinaciji, iznjedriti najbolji mogući prikaz našeg rada koji neće zahtijevati gotovo nikakvu obradu prije same objave. Ovo je princip kojim se i sama vodim.
Neispravan način je, opet imho, onaj u kojem se uopće ne trudimo (ili se trudimo, ali ne znamo) napraviti kvalitetan makeup pa onda, u pokušaju da ga “spasimo”, fotku provlačimo kroz razno razne filtere koji popravljaju sam makeup, kroz aplikacije za obradu koje bluraju teksturu kože, mijenjaju crte lica i sl. Postoje i vizažisti koji odlično rade, ali su ovisni o toj nerealnoj predodžbi svojih radova u kojima je koža modela ispeglana do smiješne razine, a modeli u finalnoj, objavljenoj verziji izgledaju kao plastične lutke.
U ovom postu se uopće ne obraćam njima niti sudim – (dapače, niže ću objasniti i dati konkretan primjer kako i moje vlastite fotke nekog nedovoljno upućenog mogu dovesti u zabludu) – samo želim skrenuti pozornost i educirati o pozadini stvari kako bi potencijalni klijenti mogli u glavi razdvojiti fantaziju od stvarnosti i na profesionalnom šminkanju imati realna očekivanja.
Čak i što se tiče mojih vlastitih fotografija, iako ne koristim apsolutno nikakve filtere niti aplikacije jer estetski iznimno preferiram prozračni, prirodni izgled (pogotovo podloge i kože) – morate biti svjesni da prilikom svakog fotkanja “okinem” ponekad 5, ponekad 10, a ponekad 30 i više fotki (ovisi koliko imam vremena) od kojih onda odaberem nekoliko najboljih koje ću objaviti. Zašto? Zato što je fotografija trenutak uhvaćen u vremenu. Prilikom fotkanja, samo neki od tih trenutaka su idealni i to su oni koje na kraju vidite objavljene – trenuci u kojima se odlično poklope poza i rasvjeta, a fotić istovremeno savršeno fokusira i ispravno “pročita” white balance pa napravi najbolju moguću fotku bez previše sjena, na kojoj sam makeup bude savršeno prikazan i u prvom planu. Većina fotki ide u smeće jer je model na njima ispao čudno, na nekima je awkward poza. Neke su mutne, na nekima je ispred studia taman prolazio tramvaj pa se fotić zblesirao i čudno očitao white balance. Na nekima model “loše” okrene lice pa su po njemu vidljive čudne sjene ili sam makeup ne dolazi do izražaja itd.
A evo i konkretnog primjera looka kojeg sam nedavno napravila na sebi i objavila. S lijeve strane i u sredini možete vidjeti objavljene fotke na kojima je sve ispalo super – poze su takve da se makeup odlično vidi, a koža izgleda maksimalno ujednačeno. S desne strane možete vidjeti fotku koju nisam objavila, a koja je napravljena svega nekoliko sekundi kasnije. Položaj glave je drugačiji, pa pod identičnim postavkama fotića i rasvjete puno više ističe sjenice po licu, a makeup na očima se vidi samo djelomično jer gledam više prema gore pa su kapci uglavnom skriveni. Osim toga, fotić je previše eksponirao vrhove jagodica i fino mi “obasjao” podočnjake 😀 te napravio razliku u nijansi i istaknuo ih u kontrastu s blještećim highlightom jagodice. Zbog toga npr. ovu fotku nisam odabrala za objavu, ali vam želim pobliže dočarati proces odabira.
Objavljene (lijevo i sredina) vs. neobjavljena fotka
Poanta – fotke kakve vidite na mom zidu rezultat su prije svega odličnog makeupa, ali svakako i probranih, dobro napravljenih fotografija, odnosno trenutaka u vremenu u kojima se savršeno poklopilo sve gore navedeno kako bi makeup prikazalo na najbolji mogući način. Međutim, u 3D svijetu, osoba s fotografije više ne izgleda identično kao na savršenoj fotki niti jednako “flawless” čim se okrene ili ode u drugi dio prostorije gdje je rasvjeta drugačija. Šminka u stvarnosti nije savršeni, nepromjenjivi video filter u pokretu koji će nas slijediti kroz prostor i vrijeme. Izgled našeg lica neprestano se mijenja u ovisnosti o masi faktora, a prije svega – rasvjeti. Osim toga, naš odraz u ogledalu ovisi i o kutu iz kojeg se gledamo. Pa tako na primjer, ako lice držimo ravno ili blago zabačeno prema natrag (a izvor svjetla je ispred nas), manje će se vidjeti bilo kakvi tragovi podočnjaka i ostalih sjena na licu. Ako u idućoj sekundi bradu samo malo zarotiramo prema dolje, jače će se vidjeti naznake podočnjaka (ako su nam prirodno jače istaknuti) i prijelazi s podočnjaka na obraze, i nema korektora koji to može prekriti gledano iz baš svakog kuta jer korektori korigiraju diskoloraciju na koži, ali ne mogu sakriti trodimenzionalnu prirodu našeg lica. Jer podočnjak je obično “udolina”, a prijelaz prema obrazu “brdašce”, i unatoč korektoru, gotovo uvijek će se svjetlo različito reflektirati s područja kože koje je udubljeno, od onog koje je ispupčeno.
Dakle, radi se o jednostavnim zakonima refleksije svjetla s površina različitog oblika i nerealno je očekivati od makeupa da riješi nešto što ne može riješiti. Naravno, pametno odabrane nijanse korektora i ispravna aplikacija će vizualno apsolutno umanjiti te razlike, ali, da bismo imali potpuno nevidljiv prijelaz s podočnjaka prema obrazu (dok je glava više ili manje nagnuta prema dolje), morali bismo potpuno “ispeglati” i popuniti taj dio, što je moguće napraviti jedino filerima (ako se radi o udubinama) ili uklanjanju viška tkiva (ako se radi o ispupčenim “vrećicama”). Filere ne bih preporučila iz više razloga, a sve ih možete pročitati u prethodnom postu.
I za kraj, da još jednom ponovimo – što dobar makeup treba raditi i što je realno očekivati od njega?Dobar makeup treba postići da generalno izgledamo kao svježija, ljepša, odmornija, zdravija, definiranija i istaknutija verzija sebe! Treba na najbolji mogući način istaknuti naše crte lica (koje je potrebno istaknuti) te umanjiti i prikriti sitne nedostatke. Dobar makeup je onaj s kojim će ljudi (koji vas gledaju s normalne udaljenosti) pomisliti “Wow, XY danas stvarno super izgleda!” I naravno – “normalna udaljenost” nije udaljenost od 5 cm, s koje se u ogledalu sa 7x povećanjem skeniramo i detaljno proučavamo svaku točkicu. 😀 On ne treba zabetonirati svaku poru i izbrisati teksturu naše kože, već postići gore navedeno.
I zato, ako pažljivo odaberete vizažista čija je estetika u skladu s vašim osobnim stilom i vizijom, upotrijebite zdravi razum i logiku i budete svjesni realnih ograničenja makeupa u stvarnom svijetu (on nije lebdeći digitalni filter, injekcija niti skalpel), vjerujem da ćete biti prezadovoljni rezultatom i neopterećeno uživati u svojim posebnim prilikama. 🙂
U idućem postu ću pisati o konkretnim i važnim koracima koje možemo poduzeti (prije, ali i nakon šminkanja), kako bi naš makeup što bolje “legao” na kožu, izgledao što ljepše i prirodnije te što je dulje moguće trajao i zadržao svježinu.
U posljednjih par godina, doslovno na sve strane iskaču reklame za dermalne filere. “Senzualne usne u pola cijene!“, “Izravnajte nos bez noža!“, “Akcija – istaknite jagodice!“, “Definirajte čeljust filerima!“… Filere danas radi svatko, i svugdje. Strašno su dobili na popularnosti, što zaista nije nimalo čudno s obzirom na tvrdnje koje uz njihovu aplikaciju po defaultu idu. Napravljeni od komponenti koje su u potpunosti kompatibilne s našim tijelom, samorazgradnja i relativno brzo nestajanje – zvuči zaista predobro da bi bilo istinito. Pa, kako to često bude, ako nešto zvuči predobro da bi bilo istinito, vjerojatno i jest predobro – da bi bilo istinito.
Klijenti me kroz razgovor jako često pitaju što mislim o (primarno hijaluronskim) filerima i imam li za preporučiti nekog tko ih dobro radi – ovaj je post namijenjen prije svega njima i svima onima koji tek razmišljaju o filerima. Ako već imate čvrsto formirano mišljenje o ovoj temi i mislite da su fileri the best thing ever, slobodno preskočite ovaj post – samo će vas naživcirati. 😀 Inače, da budem potpuno iskrena – i sama sam povremeno razmišljala o njima – budući da imam velike oči i posljedično tome, “fine”, prostrane podočnjake koji, logično, s godinama postaju sve izraženiji, a kad sam posebno neispavana, pretvore se u duboke rupe – nekoliko puta sam pomislila kako ideja njihovog popunjavanja filerom zvuči zaista primamljivo. Jer, hijaluronski fileri su ionako totalno bezopasni budući da se sastoje se od istih komponenti koje naše tijelo prirodno sadrži i, posljedično tome, prirodno se i u potpunosti samostalno razgrađuju i odlaze iz našeg tijela, zar ne?
Nažalost, odgovor je – NE (barem ovaj zadnji dio tvrdnje), a sad ću vam reći i zašto to mislim. Da odmah riješimo mandatorne “ograde” – svi znate da nisam liječnik niti dermatolog i sve što dalje slijedi je jedino i isključivo moje osobno mišljenje izgrađeno na zdravoj logici, istraživanju, razgovoru s prijateljima i poznanicima liječnicima koji su potvrdili moje sumnje i osobnom iskustvu kroz rad s licima mnogih dragih klijenata koji dugoročno koriste filere.
Prvi i glavni razlog zbog kojeg se sama nikad nisam odvažila na filere je taj što, zbog prirode svog posla, iz prve ruke iz bliza gledam i diram lica klijentica koje ih koriste. Budući da većinu svojih klijenata viđam nekoliko puta godišnje, u idealnoj sam vremenskoj poziciji da s odmakom od par mjeseci mogu lako primijetiti promjene na njihovim licima. Znate i sami – kad nekoga gledate svaki dan (što vrijedi i za gledanje samih sebe u ogledalu), teže je primijetiti neku promjenu koja se događa postupno kroz duži period, nego ako nekog vidite danas, pa idući put tek za pola godine – u tom slučaju ćete odmah primijetiti ako se nešto promijenilo. Ono što sam kroz posao shvatila je sljedeće – klijentice bi mi pričale kako im se filer razgradio i nestao te kako moraju na “nadopunu”, a ja bih jasno vidjela da im je volumen lica i dalje povećan, međutim, ne na isti način kako je bio povećan tijekom prethodnog termina. Tijekom dužeg perioda obraćanja pažnje, primijetila sam da koža klijenata koji redovito koriste filere s vremenom dobiva neke čudne grbice i neravnine kojih prije nije bilo – čak i kad se radi o filerima za koje proizvođač (i osoba koji ih aplicira) tvrde kako nisu trajni te garantiraju njihovo samostalno raspadanje i odlazak iz organizma.
Osim toga, čak i kao potpunom laiku, oduvijek mi je bila potpuno nelogična tvrdnja da se koža (odnosno filerom tretirano područje) nakon njegove razgradnje vraća u svoje originalno stanje. Ovo je po meni totalno nategnuta i neiskrena teorija budući da naša koža nije beskrajno elastična. Da, možda je moguće da se koža vrati u originalno stanje nakon prvog ubrizgavanja filera, ali što kad ubrizgavanje ponovimo tri, pet, deset ili više puta? Zamislite balon koji se konstantno napuhava (ili puni vodom) i ispuhuje – mislim da je svima jasno da će nakon nekog vremena u ispuhanom stanju postati labaviji nego što je bio prije prvog napuhavanja te će, posljedično tome, svaki idući put biti potrebno malo više zraka (ili vode) kako bismo ga napuhali do točke napetosti.
A onda sam naletjela na ovaj video koji je dodatno potvrdio sve moje sumnje. Ako koristite filere, ili ste ikad pomislili na njih, svakako ga pogledajte – mislim da nema boljeg sadržaja na tu temu na cijelom internetu.
Kratki sažetak za one kojima se ipak neće dati pogledati cijeli video – dr. Gavin Chan, koji se filerima bavi preko 15 godina, odlučio je da više neće aplicirati filere (na njegovom kanalu imate i video pod nazivom “Why I stopped filling faces”) jer je u suradnji s kolegom, dr. Mobin Master (radiolog) radio MRI skenove na pacijentima i dokazao da se fileri apsolutno NE razgrađuju i ne odlaze iz organizma, barem ne u niti blizu kratkom periodu koji se komunicira i prenosi pacijentima. Kod nekih pacijenata, fileri su u organizmu bili prisutni čak i desetak godina nakon zadnje aplikacije! Doduše (i sada dolazi najveći catch) – ne na istom mjestu gdje su originalno ubrizgani!!! Ono što se u stvarnosti dogodi je to da se fileri s vremenom jednostavno “rastoče”, pomaknu i “otplove” u susjedne dijelove kože, što posljedično rezultira čudnim grbicama, neravninama i mini otocima po licu, na mjestima gdje ih ne bi smjelo biti.
Osobno, poprilično sam uvjerena da je upravo ova pojava uzrok napumpanog “hrčak” izgleda kojeg s vremenom poprimi ogromni broj korisnika koji filere koriste na regularnoj bazi i kroz duži vremenski period, čak i ako filere apliciraju npr. isključivo u podočnjake. Filer neko vrijeme stoji tamo gdje je originalno i zamišljeno da stoji (npr. na području podočnjaka), a onda se lagano kreće “prolijevati” i pod utjecajem gravitacije, mimike lica i sl. odlazi prema jagodičnoj kosti. Posljedično, sada postoji još veća razlika između “ispuhanog” podočnjaka i dodatno “podebljane” jagodične kosti, pa u idućoj aplikaciji treba još više filera nego prethodno kako bi se ta razlika u visini kože izjednačila. I tako, malo po malo, padamo u začarani krug koji u ogromnom broju slučajeva neminovno vodi do generalnog povećanja volumena lica i otečenog hrčak efekta.
Žene moje drage – prelijepe ste bez filera! Pa čak i unatoč tome, ja zaista ne bih rekla riječ protiv njih da nisam iz prve ruke u masu navrata primijetila loše posljedice njihovog dugoročnog korištenja. Molim vas, budite oprezne!!! Briga o svojoj koži i ljubav prema svom tijelu je jedno (i apsolutno poželjno). Što se tiče zdravstvenih problema na koži, naravno da ama baš uvijek podržavam (dapače, mislim da je najpametnije) čim prije potražiti savjet i stručno mišljenje liječnika, dermatologa ili iskusne kozmetičarke. Osim toga, apsolutno podržavam ama baš sve kozmetičke tretmane koji se tiču “pamperinga”, odnosno koriste neinvazivne metode njege i rade na poboljšanju zdravlja i izgleda naše kože. Ali, invazivno ubrizgavanje stranih komponenti u naša lica i tijela, samo zato da bismo zadovoljili neke pomodne estetske standarde (i posljedično tome, svi izgledali isto) je nešto sasvim drugo. Mislim da tretmani ovog tipa dugoročno donose više štete nego koristi – i to ne samo zbog svega prethodno navedenog, već i zato što smatram da afirmacijom i poticanjem misli koje ovakvim tretmanima prethode, mlađima od sebe također poručujemo isto – normaliziramo bespotrebne, umjetno stvorene komplekse i svojim primjerom ih učimo da nisu dovoljno dobri.
Učimo ih da savršeno normalan i funkcionalan nos nije dovoljno dobar jer ima kvržicu. Učimo ih da savršeno normalne i lijepe usne nisu dovoljno dobre jer ne izgledaju kao da su napravljene kod vulkanizera. Učimo ih da savršeno lijepe oči nisu dovoljno dobre jer nisu kao “lisičje”, nategnute i zakrenute prema gore.
Smatram da su mlade žene i djevojčice danas u katastrofalno grdoj situaciji što se tiče pritiska odrastanja s društvenim mrežama i neopisivo mi je drago što sam odrasla u vrijeme dok tog pritiska nije bilo. Bude mi zaista žao kad vidim objektivno prezgodne, unikatne mlade cure koje maštaju o operaciji nosa, pumpanju usana i “fox eyes” zahvatu, i ne kuže da su sto puta ljepše nego umjetni, plastični instagramski klonovi koji su se iz nekog, meni neshvatljivog razloga, nametnuli kao današnji ideali ljepote. Kod svih identičan nos, identična, prevelika usta koja često izgledaju bolno otečeno i napumpano do razine prsnuća, oči prisilno nakošene i zategnute do iza ušiju – mislim wtf? Vjerujte mi, toliko ste ljepše bez toga – znam to, jer vas šminkam, poznajem vaša lica u detalje i vidim svaku posebnost koju sami ne vidite.
Nemojte me krivo shvatiti – znam da mnogi vole filere. Ako ste jedan od zadovoljnih korisnika filera i pozitivne strane vam subjektivno nadmašuju negativne – super, u tom se slučaju ovaj post evidentno ne odnosi na vas. Poanta mog posta je što glavne tvrdnje koje se uz filere vežu nisu točne (dakle, ne razgrađuju se samostalno, i ne odlaze iz organizma kroz 6-18 mjeseci, niti blizu). Iz tog razloga, moj post je namijenjen prije svega onima koji tek razmatraju filere, a nisu svjesni ove činjenice, kao dobronamjerno upozorenje da prije konačne odluke zastanu, detaljnije istraže problematiku i malo bolje razmisle, budući da priča nije niti jednostavna, niti jednostrana kao što se na prvi pogled čini. Što se mene tiče – negativne strane i dugoročni, nepoželjni efekti koje fileri izuzetno često za sobom povlače premašuju one pozitivne te smatram da zaista nisu vrijedni rizika i drago mi je da sve više klijenata s kojima sam o tome razgovarala razmatra (prisilnu) razgradnju postojećih filera injekcijom i okretanje drugim, manje invazivnim kozmetičkim metodama.
A ako unatoč svemu želite koristiti filere – go for it, samo pliz budite svjesni da priča apsolutno ima i negativne strane, koje će vam ogromna većina onih koji filere apliciraju mudro prešutjeti. Doooobro se informirajte o svim rizicima i dugoročnim mogućim posljedicama takvih zahvata.
Dragi moji čitatelji, klijenti, kolege i svi vi koji ste mi s vremenom postali online prijatelji – tijekom pisanja i uređivanja ovog posta skužila sam da je on prvi koji ću uploadati u petoj godini postojanja ovog bloga pa prije nego krenem dalje, želim vam se samo na brzinu zahvaliti na čitanju, dijeljenju iskustava i druženju! 😀 Ne mogu vjerovati da blog postoji pune četiri godine i da smo upravo ušli u petu… Tim povodom, mislim da je savršeno prigodno i da se odlično poklopilo da petu godinu započnem jednako kao i prvu – pišući o svojoj najdražoj temi. <3
Hakuhodo USA, Torrance 2018.
Vjerujem da vam je iz naslova sve jasno, ali ako je netko novi ili nije baš skroz u toku – da malo objasnim. 😀 Ako me pratite od početka, možda se sjećate da je prvi post koji sam ikad napisala bio o japanskim kistovima. Oni su bili glavni razlog zbog kojeg sam uopće pokrenula ovaj blog. Kistovi su moja najveća (kozmetička) ljubav – obožavam ja i preparativu, jako volim i dekorativu, ali ništa me ne veseli niti blizu kao kvalitetni kistovi. Kvalitetni kistovi su, sami po sebi, mala umjetnička djela, a po tom pitanju nema ravnih onima iz Japana. Umjetnička djela pomoću kojih stvaramo nova, a meni osobno postoji nešto nevjerojatno fascinantno u toj činjenici. Fascinantno do te mjere da ih imam zaista jako puno, ali nikad mi nisu dosadili.
Hakuhodo USA, Torrance 2018.
S drugim stvarima sam puno razumnija i (vjerovali ili ne) zaista sam u stanju stati na loptu i odlučiti da mi ne treba još jedan highlighter, jer već imam tri gotovo identična. Ali kad se radi o kistovima, to se neće dogoditi, jer meni je svaki poseban i ne postoje dva (dovoljno) ista. Kad mi članovi obitelji ili prijatelji znaju usput zaviriti u kistove, često ćete čuti nešto poput “Da li baš treba toliko toga?? Šta nisu ovi isti??” ili “Koji si ti frik, je l’ tebi jasno da se već pola sata nesvjesno dragaš s tim kistom i preokrećeš ga po rukama?” 😆 Da da, jasno mi je, a postoji i razlog zašto to radim. 😛 Naime, koliko god se neki kistovi činili identični, oni to gotovo nikad nisu. Dovoljna je samo mala promjena u gustoći (iako je oblik npr. isti) da efekt tijekom korištenja bude totalno drugačiji. Različita gustoća, promjena dužine, promjena vrste dlake, najmanja promjena oblika… Samo mrvicu uži, samo mrvicu duži, tek neznatno fleksibilniji – i imate totalno drugi kist.
Hakuhodo USA, Torrance 2018.
Da stvar bude gora (ili bolja, ovisi kako se okrene), ja razliku vidim i u duplim primjercima identičnog modela budući da mnoge najdraže kistove imam u 6-7 primjeraka kako bih za svaku klijenticu imala potpuno čist set budući da za japanske kistove u posljednjih par godina izbjegavam koristiti spot cleansere s alkoholom (radije ih na kraju dana sve perem vodom i sapunom). Pa mi se tako npr. dogodi da mi od šest primjeraka nekog od najkorištenijih modela, jedan od njih bude totalni holy grail jer je mrrrrrvicu bolje i drugačije složen od ostalih, a takve mikroskopske razlike između primjeraka istog modela su najnormalnija stvar kad god je u pitanju istinski ručni rad i proizvod koji nije napravljen strojno, već je u procesu stvaranja prošao 30-40 pari ruku artisan majstora. I upravo iz tog razloga, koliko god imala zaista mega pouzdanih kistova, ja u njima uvijek tražim nešto bolje i na svakom (čak i na najdražim primjercima) uvijek razmišljam kako bih neku sitnicu promijenila i dodatno ih unaprijedila.
Hakuhodo USA, Torrance 2018.
Hakuhodo USA, Torrance 2018.
Što se tiče mojih prvih japanskih kistova, ne mogu više staviti ruku u vatru o kojima se točno radilo (davno je to bilo), ali 99% sam sigurna da su bili od Hakuhoda. Ovaj brand izuzetno cijenim zbog mega širokog asortimana, hrpetine modela i izbora te odličnog omjera cijene i kvalitete (pogotovo ako birate modele s jednostavnijim i više basic drškama, budući da kist s identičnom glavom može koštati i nekoliko puta više ako se nalazi u nekoj ekskluzivnoj seriji s npr. pozlaćenim ferulama, drškama od ebanovine itd.). Iako će se možda njihove cijene nekome tko nije toliko uživljen u makeup činiti previsoke, meni doslovno vrijede svake lipe budući da su takvi mega kvalitetni kistovi doslovno investicija, i to investicija koja će vam (uz pravilno održavanje i njegu) potrajati i do 15 godina i vratiti svoju težinu u zlatu, a samo iskustvo korištenja ovakvih kistova zaista se ne može usporediti s nekima iz strojne, masovne proizvodnje. S ovakvim kistovima ne plaćate samo proizvod i materijal, već i kompletno umijeće stvaranja malog, ručno rađenog umjetničkog djela koje će vam potpuno promijeniti iskustvo šminkanja, podići vaš makeup game na totalno višu razinu i razmaziti vas za budućnost u kojoj vam “obični” kistovi jednostavno više neće biti dobri kao prije. 😀
Hakuhodo USA, Torrance 2018.
Još jedna stvar koja me svih ovih godina zadržala uz Hakuhodo bio je i mail koji su prije par godina poslali svojim vjernim kupcima, a u kojem su se ispričali na podizanju maloprodajnih cijena i opravdali ga rastom cijena sirovina. Budući da nisu htjeli kompromitirati dotadašnju konstantnu kvalitetu svojih kistova, radije su povisili cijene, nego da krenu isporučivati lošiji proizvod. Kako su rekli, tako je i bilo. Sirovine su tada u Japanu zaista poskupile, a Hakuhodo kistovi ostali identične kvalitete kao i prije. Identičnu kvalitetu isporučuju i danas te će iz tog razloga zauvijek zauzimati najvažnije mjesto u mom kitu budući da, kao i oni, ne pristajem na kompromise kad se radi o mojim klijentima i njihovim očekivanjima te poštujem takav način poslovanja.
Hakuhodo USA, Torrance 2018.
Hakuhodo USA, Torrance 2018.
Budući da Hakuhodo jedini fizički dućan na zapadu ima u Torrance-u (California), neki dan sam ih odlučila posjetiti i javiti se ekipi s kojom sam se prethodno nebrojeno puta dopisivala oko online narudžbi. Mislim da ne moram posebno objašnjavati da sam bila u sedmom nebu od sreće – čim sam kročila u dućan, osjećala sam se kao Alisa u zemlji čudesa. 😆 U ovom predivnom dućančiću pronaći ćete kompletan Hakuhodo asortiman, a ako vas put ikad nanese u ovom smjeru i poželite ih posjetiti, najtoplije preporučujem da to i učinite, pogotovo ako ste zaljubljenik u kozmetiku i, prije svega, kistove. Ja sam u dućančiću provela nekoliko sati i nebrojeno puta isprepipala doslovno svaki kist koji unutra postoji, a da mi nije bilo neugodno, riješila bih ja još jednu “rundu” pregledavanja i doslovno si donijela vreću za spavanje sa sobom da odmah produžim za naredni dan. 😆
Hakuhodo USA, Torrance 2018.
Sve u svemu, bilo je ovo jedno predivno iskustvo, a za kraj ovog posta, natuknut ću vam jedan mali, mali hint i reći kako Hakuhodo nisam posjetila samo povodom shoppinga. 😉 No, više o tome nekog drugom prilikom, a u jednom od idućih postova ću vam pokazati koje sam sve kistiće ovaj put kupila i usporediti ih s nekim starim favoritima. 😀
Hakuhodo USA, Torrance 2018.
Nadam se da vam se post svidio, čitamo se uskoro u idućem! Do tada šaljem puse i nadam se da ste mi svi dobro!
Znam da mnogi od vas nemaju (ili ne koriste) Facebook pa vam i ovdje želim napisati par riječi o jednom mega iščekivanom masterclassu kojem sam nedavno prisustvovala. Naime, u Zagreb nam je napokon došla jedna jedina Olga Tomina čije radove svakako pogledajte na njenom Instagramu (ako već niste). Oko organizacije se zaista jako potrudila kolegica Dijana Mlinar i hvala joj na tome, jer sam Olgom bila zaista oduševljena – i njenom prizemljenom i simpatičnom osobnošću, i skillom i znanjem koje je s nama podijelila. Sve u svemu, žena je zakon i bilo je stvarno genijalno tako da se nadam da ovo neće biti zadnji put da u Zagrebu imamo priliku učiti od umjetnice njenog kalibra.
Olga Tomina and Petra Sušanj, masterclass Zagreb 2018.
Na Facebook-u ste me pitali da podijelim neke stvari koje sam od Olge naučila (a koje se razlikuju od mog uobičajenog načina rada), a vaša želja je meni zapovijed, pa evo… 😀 Kao prvo i osnovno, Olga (kao i većina vizažista iz Bjelorusije odakle je ona, zatim Rusije i sl.) u izgradnji svojih dramatičnih, bogatih lookova najveći naglasak stavlja na kremaste proizvode. Dakle, kremasti proizvodi idu kao podloga za sve živo – i highlight, i contouring tekućim korektorima tijekom nanošenja tekućeg pudera, i kao podloga na očima preko koje idu pigmenti ili “obična” sjenila itd. itd. To je definitivno nešto po čemu se razlikuje od mog uobičajenog načina rada budući da ja, iako također dosta koristim kremaste proizvode, ne koristim ih niti blizu u baš tolikoj mjeri i dosta toga obavljam uglavnom praškastim proizvodima (pogotovo što se tiče contouringa i makeupa očiju). Što se tiče highlightera, tu je razlika najmanja jer i sama obožavam izuzetno glowy ten i obično volim layerati i slagati različite teksture proizvoda koji mi pomažu da ga postignem. Npr., na highlight točke lica obično stavljam i neki glowy primer, pa preko njega kremasti highlighter, pa na kraju još highlighter u prahu (naravno, ako mi to tip kože klijentice dopusti).
Po tom pitanju sve pet i sve ok, međutim, dosta sam se namučila kod očiju budući da Olga kao bazu za lijepljenje pigmenata često koristi crni gel liner, s kojim sam ja odlučila započeti svoj look, i to sa zloglasnim Kiko gel linerom 😆 koji je, btw, najbolji gel liner na svijetu – za crtanje eyelinera, ali je brutalno težak za manipuliranje ako se koristi kao kremasto sjenilo i teško se ravnomjerno blenda preko cijelog kapka jer se izuzetno brzo suši i nevjerojatno je postojan. Što je, kažem, plus ako ga koristite kao obični tuš, ali se zna pretvoriti u noćnu moru ako ga krenete razmazivati i blendati preko veće površine.
Cijelu priču sam mogla obaviti i s nekim jednostavnijim, pravim kremastim sjenilom s kojim se uopće ne bih mučila, ali htjela sam si postaviti izazov i pokušati nešto što inače ne radim, kad sam već tamo. Nakon puno muke, živciranja, krpanja i blendanja te proklinjanja Kika i sebe što nisam odabrala neki jednostavniji kremasti proizvod kao bazu, uspjela sam. 😀 Preko Kiko gel linera sam lijepila Tammy Tanuka pigmente i iako sam u početku mislila da sve skupa neće ništa valjati, na kraju sam bila prezadovoljna rezultatom tako da ću u budućnosti sigurno češće koristiti Olginu tehniku – naravno, prilagođeno mom osobnom stilu. Još jednom veliko hvala mojoj predivnoj Ani koja je strpljivo sjedila i čekala dok sam se ja borila s vjetrenjačama, aka blendanjem Kikača. 😆 A evo i krajnjeg rezultata, tj. looka koji sam radila…
Olga Tomina Masterclass, Zagreb 2018. Makeup look by Petra Sušanj, model Ana Baketa <3
Što se tiče Tammy Tanuka pigmenata, mislim da slika Aninih kapaka govori tisuću riječi (klik na sliku za povećanje) – zaista su posebni i predivni, ali osim što vam mogu reći odakle sam ih kupila, neću biti od neke veće pomoći budući da su nazivi pojedinih nijansi na ruskom i ne kužim niti slova. 😆 Kad ih naručujem, doslovno odem na njihovu Etsy stranicu, listam redom i slažem u košaricu nijanse koje mi se sviđaju i molim boga da uživo budu jednako dobre kao na slikama (a uglavnom jesu).
Uz pigmente na idućoj slici možete vidjeti i Nyx Glitter Primer koji na Ani nisam koristila jer nije bilo potrebe budući da sam već imala ljepljivu bazu u vidu Kiko gel linera, ali sam vam ga htjela pokazati jer ga još nisam spominjala na blogu. Radi se o genijalnoj stvarčici preko koje se bez problema lijepe i najtvrdoglaviji i najproblematičniji pigmenti koji vam inače možda dignu tlak na milijun dok ih nanesete kako treba. 😀 Koristim ga tako da na samom kraju makeup looka, a prije završnog lijepljenja pigmenata, prstom utapkam minimalnu količinu na područje preko kojeg želim zalijepiti pigment, i odmah nakon toga opet utapkavanjem nanosim sam pigment (ili prstom, ili preciznijim kistom, ovisno o veličini površine koju želim prekriti). Čim nanesete pigment, on se poveže s primerom, cijela priča se osuši i drži kao beton dok ne skinete makeup. Odlična, odlična stvarčica i najtoplije preporučujem svima koji vole glitteraste lookove na očima, definitivno će vam olakšati život. 🙂
Sigil Inspired Tammy Tanuka Pigments and Nyx Glitter Primer
A po pitanju same tehnike nanošenja i blendanja Kiko gel linera, koristila sam Nastelle kistove – na kapak sam ga ugrubo nanosila Nastelle 315 sintetičkim kistom, a rubove blendala pomoću Nastelle 115, Nastelle 218 i Nastelle 223 od sable dlake. Inače, otkad sam ih prvi put probala nakon masterclassa odlične Julie Voron (link na post) , Nastelle kistovi su zauzeli važno mjesto u mom kitu i danas ih imam hrpetinu. Po meni nude odličan omjer cijene i kvalitete i najtoplije ih preporučujem svima koji su u potrazi za kvalitetnim kistovima po razumnoj cijeni.
Nastelle 315, 115, 218, 223 brushes
I to bi bilo sve za danas, nadam se da vam se post svidio. 🙂 Ako imate bilo kakvih dodatnih pitanja, slobodno ih postavite u komentarima. Do idućeg posta, pozdravljam vas i šaljem puse,
Kao što ste već vjerojatno vidjeli na Facebook stranici bloga ili Instagramima, neki dan sam šminkala našu dragu Jelenu Skendžić koja se ovaj vikend udaje, yaaaaaay!!! 😀 Osim o očitom (a to bi bio makeup), dobar dio popodneva provele smo u brbljanju o svemu i svačemu, a dotakle smo se, naravno, i Skintegre budući da je mene zanimalo apsolutno sve u vezi Jeleninog posla pa sam je neumorno pilala i ispitivala o svemu vezanom uz njezin brand.
Uglavnom, cijeli razgovor s ovom divnom djevojkom me totalno inspirirao i potaknuo da krenem u malo žustrije i agresivnije ostvarivanje nekih svojih snova i planova koje predugo otežem, a ovdje vam donosim Jelenine odgovore na par pitanja koje sam joj postavila u vezi Skintegre. 🙂
Jelena Skendžić (bridal makeup trial by Petra Sušanj)
Sjećaš li se trenutka u kojem se rodila misao o stvaranju svog branda i što ti je pomoglo u odluci da apstraktnu ideju pretvoriš u stvarnost?
“Pa to mi je nekako oduvijek bila želja, ali sam naravno mislila da za tu želju nema nikakve realne podloge i da su to puka maštanja. I onda sam se jednom prilikom to usudila izgovoriti na glas. Mislim da je pitanje glasilo: “Što bi radila u životu da možeš raditi bilo što, ali baš bilo što?”. Nisam trebala razmišljati, odmah sam znala. Prevaliti to preko usta je pak bila misija.
Tko si TI da razmišljaš o nečemu velikom, o nečemu svojem? TI, koji si čitav život radio ono što je trebalo, školovao se, završio faks, prijavio se na burzu, odradio par nezadovoljavajućih poslovnih angažmana, stekao puno iskustva u ostvarivanju tuđih snova?
Jako je teško povjerovati da se nešto veliko može dogoditi tebi ili, štoviše, da ti možeš nešto sam napraviti. Srećom, ja sam stvarno imala veliku podršku bliskih ljudi oko sebe i nisam bila suočena s previše kritičkih “zašto, kako, otkuda?”. To su teške stvari. Najbolja ideja može propasti i prije nego je otpočela ako ste okruženi negativnošću. Svaki pothvat (a poduzetništvo to jest) zahtijeva da vam okolina bude vjetar u leđa, a ne uragan koji puše protiv vas. U životu ima dovoljno birokratskih i administrativnih “uragana” – a protiv njih se možeš boriti jedino ljubavlju i razumijevanjem svojih najmilijih.”
Što te najviše motiviralo da pokreneš Skintegru?
“Iskreno, želja da sama koristim proizvode koje vidim od sirovine do formulacije. Pišući blog godinama i isprobavajući stotine krema i seruma, razvila sam određenu razinu skepse i nepovjerenja prema kozmetičkoj industriji. Marketing je agresivniji no ikada prije, a više se ne može vjerovati niti nekada neutralnim izvorima zbog jakog financiranja influencera od strane brendova.
Jedna je stvar poslati proizvode influencerima na isprobavanje i time kod njihovih čitatelja stvoriti “brand awareness”, a posve je druga stvar platiti sadržaj recenzija i uvjetovati ton istih. Osobno ne mogu stajati iza ovog drugog, niti kao (nekadašnji) bloger niti kao vlasnik kozmetičke kompanije. Baš zato što je kozmetička industrija krenula u smjeru koji se meni ne sviđa, a to je smjer koji bih usporedila s industrijom brze hrane (dakle, da je flashy, jeftino i instagramično), imala sam potrebu pokušati napraviti nešto drugačije – jaki brend na stabilnim temeljima i kontrirati trenutačno sveprisutnom jeftinom marketingu.
Proizvode treba prodavati njihov sadržaj i to se onda dugoročno vidi u kvaliteti korisničkog iskustva. Naravno, nema jednog proizvoda koji će uvijek i stalno odgovarati svima, ali i ne treba stremiti postizanju nemogućeg nego svakodnevno slušati, učiti, raditi i rasti sa svojim korisnicima, sa svojim timom ljudi i sa svojim proizvodima. Sve ostalo je buka.”
Po čemu se Skintegra razlikuje od ostalih skincare brandova?
“To mi je teško objasniti riječima jer nismo jedini brend koji ima odlične proizvode. Dakle, nije stvar u tome. Rekla bih da se više radi o tome da mi uistinu volimo to što radimo, volimo komunikaciju i interakciju, volimo zajednicu koju smo stvorili i ništa nam nije teško učiniti za “svoje” ljude. 🙂 Pokušavamo odgovoriti baš svima koji nam se jave, a javlja nam se jako puno ljudi. Jednako smo im odani kao i oni nama, i tu nema odnosa moći i autoriteta na koji su ljudi inače navikli. Nažalost, nisu svi uvijek dobronamjerni pa se taj odnos ponekad i zlorabi, ali sve je to dio ljudskog iskustva.
Stvarno vjerujem da je najljepša stvar na svijetu pokloniti nekome svoje vrijeme, toplu riječ, pažnju. Mi to radimo bezrezervno prema svima koji nam se obrate, bili naši kupci ili ne. A mi i ne možemo biti drugačiji. Svi moji ljudi su nevjerojatno kvalitetne, dobre, iskrene i tople duše. Kad radiš s ljudima koji imaju kronično narušeno samopouzdanje, zdravstvenih problema s kožom – ti moraš po defaultu biti suosjećajna osoba koja u sebi ima nagon za pomaganjem. Osoba koja to nema ne bi dugo mogla raditi ovaj posao. Eto, to je drugačije i mislim da to naši kupci jako osjete.”
Osim na Skintegra stranici, gdje sve možemo pronaći vaše proizvode?
“Trenutačno se Skintegra može naći na nekoliko fizičkih adresa, između ostalog u Zagrebu, Osijeku, Zadru, Bjelovaru i Omišu, a ovih dana otvaramo i svoje prvo savjetovalište u središtu Zagreba gdje ćete moći doći, dobiti savjet o svojoj koži i individualiziranu rutinu njege. To je bila poanta od početka, da ono što nudimo preko webshopa vjerodostojno prenesemo i ponudimo i u našem fizičkom prostoru.”
Iz sadašnje perspektive i s trenutačnim iskustvom, što bi savjetovala mladim ljudima koji imaju neku dobru ideju ili viziju koju žele pretvoriti u stvarnost, ali se možda boje neuspjeha ili generalno upuštanja u poduzetničke vode s obzirom na poprilično kompliciranu birokraciju i ne baš poduzetnički nastrojenu klimu u Hrvatskoj?
“Mislim da svatko s idejom duboko u sebi zna je li ona dobra ili nije, odnosno bi li se on snašao u ulozi vođe ili ne bi. Treba biti hrabar i pitati sam sebe: jesam li ja stvoren za ovo? Ako je odgovor čvrsto da, onda znate u kojem smjeru trebate ići. Spremite se na borbu s vjetrenjačama jer one su neizbježne. Spremite se na puno uzbuđenja, puno neizvjesnosti, razočaranja, tuge, pucanja po šavovima, ali i na ponos i zadovoljstvo.
Pokretanje posla bih usporedila s osjećajem kad prvi put sjednete u avion. Niste baš sigurni što očekivati, ali ste pozitivno uzbuđeni. Onda kad osjetite motore i vidite da avion ide kraju piste, prebacite se u “fuck fuck fuck, što mi je to trebalo” modus. Kad avion uzleti i vidite kojom se silinom diže, malo vam bude zlo od nervoze i imate osjećaj da ćete umrijeti. I u jednom trenutku, pali se ona lampica da se možete odvezati, počne se posluživati kava, vidite oblake i skužite: pa ja to radim i još sam živ. Ma najbolji osjećaj na svijetu!
Ako niste spremni na ulazak u avion, ako je strah prevelik, možda je tu s razlogom… Možda niste spremni, i to je OK. Ponekad treba znati odustati, i u tome je najveća hrabrost.”
I za kraj, možeš li nam dati neki mali spoiler o tome kakve proizvode (nakon Atomica) možemo očekivati u Skintegrinom asortimanu?
“Da, naravno. U sljedećih nekoliko mjeseci izlazimo s jednim prekrasnim mineralnim čistačem kože, kremicom za kožu s narušenom barijernom funkcijom, hidratantnom okoloočnom kremom i superhidratantnim tonikom, a osim ovih klasika u rutini njege svake žene, pripremamo i inovativne novitete koji su stvarno revolucionarni na našem tržištu jer targetiraju vrlo specifične mehanizme koji dovode do defekata u funkciji kože. U svakom slučaju, predstoji nam jako uzbudljiv period. :)”
Jelena Skendžić (bridal makeup trial by Petra Sušanj)
I dok smo mi tako klafrale, ja sam uživala u svom poslu budući da je Jelena jedna od najopuštenijih mladenki koje sam imala čast šminkati. 😀 Što se tiče same šminke, rekla je doslovno “Radi što hoćeš, vjerujem ti…”, a ja sam kreirala ovaj look imajući na umu njezinu ljubav prema maslinastim tonovima na očima, koji ipak nisam smjela odvesti predaleko u tom smjeru budući da će Jelena, osim bijele, na dan vjenčanja nositi još jednu haljinu u totalno drugačijoj boji. S obzirom na sve navedeno, koristila sam blago maslinaste tonove sjenila na očima, pazeći pritom da sve zajedno ispadne relativno neutralno kako bi savršeno pristajalo na obje Jelenine haljine.
Sve u svemu, hvala dragoj Jeleni što me odabrala za svoj veliki dan, a ja joj želim svu sreću svijeta u bračnom životu, kao i u daljnjem poslovanju. <3 Niti u jedno uopće ne sumnjam! 🙂
A vi, jeste li već isprobali što od Skintegre? Za svoje klijentice znam da većinom jesu – na moje pitanje što koriste od preparative dok im pripremam lice za šminkanje, velika većina odgovori kako u svakodnevnoj rutini koristi barem jedan njihov proizvod. Koliko me pamćenje služi, mislim da moje cure u prosjeku najviše spominju Clarion, Hydru B i Naro. Koji je vama najdraži? Kod mene je na tronu i dalje Lumion, o kojem sam naširoko pisala u ovoj recenziji, a Jelena mi je na isprobavanje donijela i najnoviji Skintegrin proizvod – Atomic, kojeg ću vam recenzirati čim ga malo detaljnije isprobam.
I to bi bilo sve za danas, nadam se da vam se post svidio, skupa s Jeleninim makeupom! 😀 Čitamo se za par dana u novom postu, a do tada šaljem puse!
Iiii, evo nas i na drugom dijelu mojih najdražih makeup (related) knjiga. U prethodnom postu, pokazala sam vam knjige koje se tiču uglavnom samog tehničkog dijela šminkanja, a u ovom ću vam ukratko navesti one koje govore o povijesti, specijalnim efektima i svemu onome što ne spada u najužu kategoriju beauty makeupa, ali s njim svakako ima veze.
Lisa Eldridge – Face Paint (cover)
Za početak, tu je moja najdraža Lisa Eldridge – Face Paint (The Story Of Makeup) u kojoj Lisa na izuzetno zanimljiv, smislen i koherentan način opisuje povijest makeupa i pozadinu njegovog razvoja kroz vrijeme – od društvenih (ne)prilika koje su ga oblikovale, pa sve do detaljnog opisa starih sastojaka i materijala koji su se kroz povijest koristili u svrhu bojanja lica.
Lisa Eldridge – Face Paint (Nefertiti)
Osim obrade mnogih makeup muza kao što su Nefertiti, Grace Jones, Liz Taylor, Twiggy i mnoge druge, u zasebnim poglavljima analizira i opisuje pojavu i popularizaciju osnovnih boja u makeupu (i umjetnosti općenito), ukazuje na zanimljive poveznice s klasičnom umjetnošću i trendovima u slikarstvu, kiparstvu, modi itd. Sve u svemu, ovo je jedna predivna, zaokružena i cjelovita knjiga koju preporučujem apsolutno svima, a ako vam je promaknulo kako sam dobila Lisin autogram s naslovne slike, bacite pogled na ovaj stari post gdje sam sve u detalje opisala i dokumentirala. 😀
AOFM – Makeup Is Art
Iduća je na redu Makeup Is Art (Professional Techniques For Creating Original Looks) koju su napisali moji mentori i profesori iz londonske AOFM akademije. Ovo je odlična i vizualno mega zanimljiva knjiga koja se ne fokusira toliko na tehničke aspekte makeupa, već je pogodnija za inspiraciju pro artistima budući da obiluje super kreativnim fashion, editorial i full body painting fotografijama.
AOFM – Makeup Is Art
A sad jedna izuzetno zanimljiva knjiga za sve kolekcionare i one kojima srce zatitra na autentični duh povijesti, za one koje zanima kakvi su se konkretno proizvodi koristili tijekom prošlog stoljeća pa sve do danas. Madeleine Marsh – Compacts and Cosmetics najbolja je knjiga na koju sam naletjela po pitanju dotične tematike, a autorica zaista ima nevjerojatno bogatu kolekciju prastarih kutijica kozmetike i svih mogućih beauty pomagala koja su se koristila unazad više od sto godina.
Madeleine Marsh – Compacts And Cosmetics
Od starih reklama, letaka, slogana i načina na koji se makeup i priča iza njega prezentirala i prodavala javnosti, pogotovo u vrijeme velikih ratova i ekonomskih kriza…
Madeleine Marsh – Compacts And Cosmetics
… pa sve do hrpetine nevjerojatno originalnih, preslatkih i razrađenih pakiranja kakva se danas više ne viđaju. Ovo je zaista unikatna knjiga koja, prije svega, daje izuzetno bogat uvid u socio-ekonomske odnose zapadnog društva reflektirane kroz razvoj beauty industrije, koja pokazuje koliko je ona zapravo nevjerojatno napredovala u moderno doba te kako je točno postala jedna od najrazvijenijih industrija na svijetu.
Madeleine Marsh – Compacts And Cosmetics
U sličnom stilu kao i prethodna knjiga, The Biba Years by Barbara Hulanicki govori o jednom posebnom, kultnom modnom brandu koji je svoj vrhunac doživio u sedamdesetima, a njegov je flagship store u Kensingtonu u vrijeme najveće popularnosti bio poznat kao “Najljepši dućan na svijetu”.
Barbara Hulanicki – The Biba Years
Osnivačica branda, Barbara Hulanicki, svoj je kultni status stekla zahvaljujući (u to vrijeme) potpuno revolucionarnim i alternativnim kombinacijama boja, materijala i krojeva, a istu je stvar primjenjivala i na makeup kojeg su odlikovale izuzetno neobične, super pigmentirane nijanse, dotad neviđene teksture i mega kreativne kombinacije paleta. U Bibi su se u to vrijeme oblačile i makeup kupovale gotovo sve britanske zvijezde, uključujući glazbenike, modele itd. Što se mene tiče, ova je knjiga totalni no brainer za sve koji vole modu, a pogotovo njenu povijest, stare brandove i vintage stil. 🙂
Tokyo SFX Workshop – A Complete Guide To Special Effects Makeup
Budući da naslov sve govori, na meni je samo da vam pokažem nekoliko genijalnih radova koji su ovoj vrhunskoj knjizi objašnjeni…
Tokyo SFX Workshop – A Complete Guide To Special Effects Makeup
Inače, pregledala sam više nego nekoliko knjiga koje se bave ovom temom i ovo je daleko najbolja koju sam našla. Ako vas zanimaju specijalni efekti, uopće nemojte razmišljati i nabavite si ovu knjigu. Vjerujte mi, vrijedi ne svaku lipu, već svoju težinu u zlatu budući da dobrih knjiga ovog tipa zaista nema puno. Knjiga je prepuna mega kreativnih likova i fantasy kreacija, a kao inspiracija može poslužiti apsolutno svima.
Tokyo SFX Workshop – A Complete Guide To Special Effects Makeup
I to bi bilo sve za danas, nadam se da vam se post svidio! Još nisam sigurna o čemu ću točno pisati u idućem jer se previše toga nakupilo, tako da moram malo sortirati slike i novitete pa napraviti plan. 😀 Ako imate neke specifične želje ili prijedloge, slobodno pišite u komentarima! 🙂 Nadam se da ste mi svi dobro, čitamo se uskoro u novom postu, a do tada šaljem puse i želim vam ugodan vikend!!!
U vrijeme kada se kolektivno sve više okrećemo digitalnim medijima i video tutorialima, imam osjećaj da knjige postaju sve više nepravedno zapostavljene. Srećom, kod mene to nije slučaj budući da sam se u njih zaljubila još u vrijeme najranijeg djetinjstva, i niti jedan drugi medij mi ih nikad neće moći zamijeniti. U njima ima nešto posebno, stvarno i opipljivo. Knjige su, koliko god cheezy zvučalo, nepresušne riznice znanja, kao magični portali u tuđi um koji nam daju uvid u kreativnost i akumulirano znanje velikih ljudi koji su došli prije nas. Plus što volim snifati miris (pogotovo novog) papira, ali to je manje bitno. 😀
Zato sam vam odlučila pokazati sve svoje najdraže knjige o makeup-u, a budući da ih imam poprilično, podijelit ću ih u dva posta. 🙂 U prvom dijelu ću vam pokazati knjige koje se odnose najviše na samu tehniku klasičnog beauty makeupa, a u drugom dijelu one koje se više osvrću na povijest makeup-a, specijalne efekte i malo više umjetnički/fantasy makeup.
Kevyn Aucoin – Making Faces
Prve knjige koje ću vam pokazati ujedno su i jedne od najpoznatijih makeup knjiga uopće, a radi se o djelima legendarnog vizažista koji je iza sebe ostavio ogroman legacy i reputaciju koja ne umire. Pogađate, radi se o Kevyn Aucoin – Making Faces. Kevyn je u svoje vrijeme bio jedan od najpoznatijih celebrity vizažista koji je tijekom karijere oslikao nebrojena poznata lica, u čijim je sjećanjima ostao zapamćen kao izuzetno drag prijatelj i nevjerojatno talentiran umjetnik. Making Faces njegova je druga knjiga u nizu (odmah iza The Art of Makeup) u kojoj otkriva mnoge trikove i tajne svog posla.
Kevyn Aucoin – Making Faces
Making Faces odlična je knjiga za početnike, makeup amatere, entuzijaste i sve one koji se šminkom žele početi baviti malo ozbiljnije. Kevyn u njoj na jednostavan i zabavan način najprije govori o osnovama makeup kit-a i makeup tehnika koje zatim primjenjuje na mnoštvu različitih modela, kroz obilje zanimljivih lookova.
Kevyn Aucoin – Face Forward
Nekoliko godina nakon što je Making Faces postao svjetskim bestsellerom, Kevyn je izdao još jednu knjigu – Kevyn Aucoin – Face Forward u kojoj se odmiče od tehničkih osnova makeup-a i više se bazira na pokazivanje svog ogromnog talenta.
Kevyn Aucoin – Face Forward
Veliki dio ove knjige zauzimaju genijalne makeup transformacije u kojima je svoje celebrity prijateljice transformirao u druge zvijezde ili povijesne ličnosti, a kao mali teaser bacite pogled na prethodnu sliku gdje je Kevyn radio transformacije u Clark Gable-a i Carole Lombard. A tko su modeli? Vjerovali ili ne, i Clarka i Carole utjelovila je ista osoba – Amber Valetta. 😀
Jemma Kid – Make-Up Secrets
Odlična knjiga za početnike (a i sve ostale) je Jemma Kid – Make-Up Secrets u kojoj autorica pokriva zaista široki spektar tema – od zdravlja i njege kože, preko zdrave prehrane i teorije boja, pa sve do velikog broja detaljno objašnjenih i raščlanjenih lookova. Osim toga, u knjizi možete pronaći i upute za postizanje nekih super poznatih iconic lookova po uzoru na zvijezde koje su ih popularizirale, kao npr. Brigitte Bardot, Ava Gardner, Audrey Hepburn, Grace Kelly…
Jemma Kid – Make-Up Secrets
Ako vas makeup ne zanima u smislu da biste se njim bavili profesionalno, ali želite naučiti mnoštvo korisnih savjeta koje ćete moći primijeniti svakodnevno na sebi, ako želite tonu konkretnih i praktičnih odgovora na pitanja koja su vam se sigurno nekad motala glavom (pod uvjetom da se šminkate), ovo je knjiga za vas. Jemma mi je inače jako draga vizažistica koja također preferira natural, prozračnu i mladenačku estetiku i savršeno ju postiže na svim modelima, nebitno koje životne dobi. Ova je knjiga po meni odličan poklon za sve koji vole makeup, a pogotovo mlađe cure koje se tek počinju šminkati i sve one koji vole sličan stil makeup-a. Dakle, ako imate kćer, sestru, prijateljicu, nećakinju, unuku… ili bilo koju osobu koja se uklapa u dotični opis, sad znate što ćete joj/mu kupiti za rođendan, Božić i sl. 😀
Robert Jones – Makeup Makeovers In 5, 10, 15, 20 minutes
Još jedan vizažist koji mi je izuzetno drag, a koji njeguje sličnu estetiku kao i Jemma Kid je Robert Jones. U njegovoj knjizi – Robert Jones – Makeup Makeovers In 5, 10, 15, 20 minutes možete pronaći (kako i sam naslov kaže) mnoštvo lookova različitih levela – od najjednostavnijih, koje zaista možete postići u 5 minuta, do malo kompliciranijih za koje će vam trebati nešto duže.
Robert Jones – Makeup Makeovers In 5, 10, 15, 20 minutes
U svakom slučaju, radi se o još jednoj odličnoj knjizi s mnoštvom detaljno opisanih tehnika i lookova iz koje možete izvući hrpetinu inspiracije za svoje svakodnevne makeup kombinacije. 🙂
Rae Morris – Makeup (The Ultimate Guide)
I za kraj, knjige jedne od mojih najdražih vizažistica svih vremena – Rae Morris. Za one koji ne znaju, Rae je australska makeup ikona koja već desetljećima radi u samom vrhu industrije, a u međuvremenu je kreirala i svoju liniju kistova o kojima sam već nekoliko puta pisala na blogu.
Rae Morris – Makeup (The Ultimate Guide)
Njena prva knjiga koju ću vam ovdje pokazati zove se Rae Morris – Makeup (The Ultimate Guide) u kojoj, osim tipičnih stvari koje možete pronaći u svakoj spomenutoj knjizi, Rae daje i masu praktičnih savjeta o šminkanju spuštenih kapaka/azijskog oblika očiju, o makeup aplikaciji iznad četrdesete, zatim o pravilnom konturiranju koje ne izgleda trashy i prljavo itd.
Rae Morris – Makeup Masterclass
A budući da je prethodna knjiga postigla ogroman uspjeh, Rae je naknadno izdala još jednu, super detaljnu knjigu koja je po meni ultimativni priručnik za apsolutno svakog tko se misli ozbiljno baviti šminkanjem. Radi se o Rae Morris – Makeup Masterclass…
Rae Morris – Makeup Masterclass
…u kojoj Rae pokazuje masu predivnih lookova na modelima različitih tipova i tonova kože i u kojoj (po svojim riječima) dijeli svoje kompletno ogromno znanje s čitateljima. Osobno mogu potvrditi da Rae ovdje zaista ne štedi na informacijama i da u knjizi dijeli mnoge vrlo specifične pro tehnike i tajne zanata koje sigurno nećete vidjeti niti u jednoj drugoj makeup knjizi. Što se mene tiče, ova knjiga je apsolutni must have za sve koji imaju ikakvog afiniteta ozbiljno se baviti šminkanjem i vjerujte mi, vrijedi svake lipe.
Rae Morris – Makeup Masterclass
I to bi bilo sve za danas, nadam se da vam se post svidio! 🙂 U drugom dijelu vam donosim iduću rundu s ostatkom mojih najdražih makeup knjiga iz malo drugačijih područja nego danas. I još samo da zaključimo i ponovimo za kraj – ako bih morala odabrati dvije top knjige iz ovoga posta, za sve početnike i makeup entuzijaste, bez puno dileme preporučujem Jemma Kid – Make-Up Secrets. A za sve koji se šminkanjem planiraju baviti ozbiljnije, Rae Morris – Makeup Masterclass.
Nadam se da ste se svi odmorili preko vikenda, želim vam ugodan ostatak dana i čitamo se uskoro o novom postu! Do tada šaljem puse, Petra. :-*
Prije par mjeseci prisustvovala sam masterclass-u jedne super talentirane ukrainske umjetnice – Julie Voron, a danas ću vam pokazati nekoliko sličica s našeg dvodnevnog druženja i lookove koje sam napravila inspirirana njenim makeup tehnikama. 🙂
Juliin rad pratim zaista odavno, tako da sam bila presretna kad sam čula da dolazi u Zagreb. Inače, njeno gostovanje su dogovorile i organizirale moje drage kolegice Dijana Mlinar i Mirta Velčić, a masterclass se održavao u prostorijama makeup škole Arimed. Ako dosad niste čuli za Juliu Voron, svakako vam preporučujem da pogledate njene genijalne radove na Instagramu – radi se o jednoj super kreativnoj i razvijenoj umjetnici, a to što je i uživo super draga, simpatična i prizemljena osoba je samo dodatni bonus.
Na masteru smo se družili dva cijela dana i kompletna priča je daleko nadmašila sva moja očekivanja. Osim što smo od Julie naučili hrpetinu novih, korisnih tehnika neuobičajenih za naše područje (koje uglavnom više koriste kolege iz Rusije i bivših SSSR zemalja), upoznala sam i mnoge kolege s kojima sam se dotad znala samo preko društvenih medija. 😀
Sve u svemu, bio je ovo jedan od najbolje organiziranih i najljepših mastera na kojima sam ikad bila – od savršene organizacije, preko vrhunske predavačice pa sve do odlične ekipe i cijele atmosfere. Ovom prilikom šaljem puse svim kolegama i jedva čekam da se opet vidimo na nekom idućem masteru! 😀
Što se tiče samog makeupa, Julia jako puno koristi kremaste proizvode… Puderi, konture, sjenila, rumenila, highlighteri – jako rijetko ćete vidjeti da u ruke uopće uzima neki praškasti proizvod, osim kad nadograđuje intenzitet preko neke kremaste baze ili dodaje pigmente u prahu kao finishing touch. Prvi dan smo radili konvencionalni makeup koji u Juliinoj izvedbi izgleda ovako… <3
Conventional Makeup by Julia Voron
Conventional Makeup by Julia Voron
…a drugi dan je bio rezerviran za kreativu s kojom je Julia totalno rasturila…
Creative Makeup by Julia Voron
Creative Makeup by Julia Voron
I moji radovi inspirirani Juliinim tehnikama – prvi je na predivnoj Ani gdje sam, između ostalog, na očima kao bazu koristila Maybelline Colour Tattoo kremasto sjenilo u nijansi Pomegranate Punk preko kojeg sam dorađivala sjenilima i pigmentima u prahu. Na usnama je Charlotte Tilbury Matte Revolution u nijansi Glastonberry (recenziju i swatch na meni možete pogledati ovdje).
Julia Voron masterclass, Zagreb 2017
Za kreativni look sam si dala oduška i svoju stalnu modelicu Itanu premazala od glave do pete u Mehron Metallic pigmente u koje sam miksala i dodavala šarene folije, a njih sam prethodno drobila u mužaru. S ovakvim lookovima doslovno nikad nemam pojma što točno radim i nikad ne ispadne niti blizu kako sam si na početku zamislila. Trebala bih na tome poraditi i možda pokušati imati neki određeni plan i program, ali na kraju, jako sam zadovoljna s lookom jer me podsjeća na neku lijepu princezu ratnicu, pa se možemo praviti da sam od početka upravo to i htjela postići. 😆
Warrior Princess makeup look by Petra Sušanj
Warrior Princess makeup look by Petra Sušanj
Warrior princess makeup look by Petra Sušanj
I to bi bilo sve za danas, nadam se da vam je post bio zanimljiv. 🙂 Kako vam se sviđaju lookovi? Da li biste htjeli vidjeti više kreativnih, nekonvencionalnih stvari ili su vam draži oni praktični i nosivi koji se lako rekreiraju za svaki dan? Pišite mi svoje prijedloge, želje i kritike u komentarima! Uživajte u ostatku dana, nadam se da ste mi svi ok, a mi se čitamo uskoro u novom postu u kojem ću vam pokazati svoje najdraže zimske nijanse sjenila!
Za one koji se pitaju koji je ovo točno vrag, zašto pišem o tuševima i kakve oni veze imaju s kozmetikom – svakako nastavite čitati jer ću u nastavku sve objasniti. 😀 Ako ste naletjeli na post koji sam prije par dana objavila na Facebook stranici bloga, mogli ste ukratko vidjeti o čemu se radi, a danas ću vam napisati svoje detaljne dojmove i neki konačan sud o ovom proizvodu.
Naime, svake godine u otprilike ovo vrijeme, negdje početkom sezone malo jačeg grijanja, moja koža totalno podemoni. Inače genetski uvijek naginje prema suhoj, ali je konstantnom njegom uspijevam dosta dobro držati pod kontrolom. Preko ljeta je situacija uglavnom dosta dobra, ali čim krene zima, kreću i moje tegobe. Lice još kako tako – mackanjem i detaljnom preparativnom rutinom uspijevam ga održati u više manje normalnom stanju tijekom cijele zime, ali koža tijela je sasvim drugi level i nju jako često ne uspijevam umiriti koliko god se trudila. Konstantno me svrbi, zateže i “smeta”, a najgori dio su definitivno noge. Od hladnijeg dijela godine već imam i laganu fobiju jer unaprijed znam što slijedi – buđenje usred noći po sto puta od neizdrživog svraba po nogama, ustajanje, nervozno mazanje raznim losionima koji situaciju ublaže na doslovno 5 minuta pa nakon nekog vremena nerijetko opet sve ispočetka, i tako već godinama. Krajem prošle godine po natkoljenicama sam prvi put dobila i nekakav brutalan osip koji je naknadno bio dijagnosticiran kao psorijaza, međutim, tijekom ljeta se velika većina toga povukla i sada su mi kao podsjetnik na tih pola godine ostale svega dvije flekice (od njih tridesetak).
Shvatili ste – moja koža ne voli zimu jer se tada neizbježno poklapaju dva faktora koji joj najviše smetaju – suhi zrak uzrokovan konstantnim grijanjem u zatvorenim prostorijama i jako tvrda voda koja je u Zagrebu zbilja krcata kamencem. U periodu u kojem uspijem eliminirati barem jedan od ta dva faktora, situaciju uspijevam držati pod kontrolom (zato je preko ljeta, dok barem nema grijanja, više manje ok), ali čim na svakodnevnoj bazi ne mogu izbjeći niti jedno, niti drugo, koža mi jednostavno podivlja. Iako suhoću zraka u stanu pokušavam riješiti kvalitetnim, velikim ovlaživačem kojeg doslovno ne gasim tijekom cijele zime, jednostavno nije dovoljan da problem skroz eliminira.
Eva Ultimate tuš filter
A totalno nevezano za sve što sam vam dosad ispričala, nedavno se u jednoj grupi potegnula tema tvrde vode u Zagrebu koja je meni više nego poznata iz iskustva. Hrpa ostalih cura se žalila na isti problem i tvrdila kako su im kosa i koža neusporedivo manje suhe nakon tuširanja u nekim drugim gradovima, nego što je u Zagrebu. U mom konkretnom slučaju, ovo uopće nije sporno i već 15 godina ne mogu doći k sebi koliko mi je kosa mekša i svilenkastija kad je operem u svom rodnom gradu, u usporedbi sa Zagrebom. Potaknuta tom temom, sjetila sam se nadolazeće zime i svojih tegoba s nogama koje su već lagano počele – razmišljala sam si – lako za kosu, noge će me opet dokrajčiti, a jedva sam ih dovela u red od prošle zime. Maštala sam kako bi bilo super da se mogu tuširati skroz mekom vodom bez kamenca i bacila se na Google. Znala sam da postoje filteri za vodu za piće, ali nisam znala postoji li nešto slično za tuševe/kade. I tako me Google odveo do Eva Ultimate glave za tuš, koja je ujedno i jedina stvar tog tipa koju sam uopće uspjela izguglati, a da je dostupna kod nas. Nakon što sam pogledala slike samog proizvoda, bila sam totalno zbunjena i pokolebana jer – iskreno – meni ovaj tuš na slikama izgleda kao neka bijesna igračka koja ima 10% šanse biti “the real deal”, a 90% totalni gimmick. I to skupi gimmick, kad smo već kod toga. 😀 Svejedno, nakon što sam malo dublje prokopala po stranici, pročitala odlične recenzije ostalih kupaca i pronašla podatak kako firma tuš potencijalnim zainteresiranim kupcima nudi na besplatno isprobavanje prije kupnje, bila sam već dosta uvjerena kako je stvar vjerojatno legit i u najmanju ruku ok te je odlučila isprobati.
Što se tiče customer service-a, on je zaista vrhunski. Tuš sam naručila, a već drugi dan je bio na mojoj adresi. Dostavio ga je neki simpa gospodin pa smo malo popričali o tom nesretnom kamencu i na njegovo pitanje kako to da nemam filter za vodu koju pijem, rekla sam mu kako iskreno po tom pitanju nisam nešto pretjerano paranoična jer mi je sam okus vode sasvim ok, a na tuš sam se odlučila jer nakon tuširanja itekako osjećam trenutačne posljedice – koža mi je suha, svrbi me, zateže, bude tri broja manja i moram se iste sekunde natopiti u losionima da bih mogla normalno funkcionirati, a ista stvar vrijedi i nakon umivanja lica čistom vodom. Nakon što je sam isprobao vodu iz moje slavine, složio se sa mnom i rekao kako mu se čini da je voda za piće sasvim ok, okus zaista nije loš i kako ne smrdi po kloru. No, kamenac je sasvim druga stvar i za njega bez dileme znam što radi mojoj kosi i koži, a s njim moja voda obiluje. Da li je zdravo piti vodu koja ima toliko kamenca ja iskreno ne znam – na internetu sam, naravno, pronašla hrpetinu dijametralno suprotnih tvrdnji – od onih koji tvrde kako je unošenje tolikih količina kamenca u organizam užas i kako jako tvrdu vodu za piće treba obavezno omekšati, do onih koji tvrde da je kamenac u vodi nužan za zdravlje organizma, poglavito kostiju. Budući da nisam doktor, nemam pojma što je od toga zapravo istina, a ako je netko od vas pametniji po tom pitanju, ako ovdje imamo liječnike i slično, molim vas da podijelite svoja mišljenja u komentarima. 🙂
Nakon toga smo komentirali glavu za tuš i rekao je kako je njemu osobno genijalan, kako ga i oni doma koriste i kako je koža nakon njega kao da si je namazao losionom. Moram priznati da sam na tu izjavu ostala malo “eeeeer, ok, ako vi tako kažete”, 😀 ali sam računala kako ću osobno biti zadovoljna ako voda bude omekšana barem do te mjere da me ne svrbi i ne zateže nakon tuširanja. Sve ostalo je samo bonus koji mi nije nužan.
Što se tiče same glave, iako na slikama zbog prozirne vanjštine kroz koju se vide sve komponente filtera (meni osobno) pomalo djeluje kao igračka, jednom kad je uzmete u ruke odmah vam bude jasno kako se zapravo radi o zaista kvalitetnom, čvrstom i solidnom proizvodu. Postavljanje je mega jednostavno – odšarafite stari tuš s crijeva i zašarafite novi – doslovno 5 sekundi posla – jedino pripazite da u navoj obavezno stavite gumicu kako na spoju crijeva i glave ne bi curilo.
Ja vam neću prepisivati kompletan službeni opis tuša s njihove stranice jer će se post bespotrebno protegnuti na sto kilometara – bitnije mi je da vam napišem svoj dojam o njemu nakon što sam ga pošteno isprobala, a opis možete sami pročitati ovdje. Ako u donjem izborniku kliknete na karticu “Sastav Eva tuša” (druga s lijeva, odmah uz “opis”), prikazat će vam se popis svake pojedine komponente filtera s točnim opisom djelovanja. Ono što bih ja samo brzinski izdvojila i što je mene osobno osvojilo i prevagnulo u odluci da tuš kupim iste sekunde, je tvrdnja kako se tuš zbog svojih karakteristika posebno preporučuje za kupanje novorođenčadi, djece i svih onih koji su skloni problemima sa suhom i osjetljivom kožom, iritacijama na koži nakon tuširanja ili se bore s atopijskim dermatitisom, psorijazom i ostalim kožnim oboljenjima. Doslovno kao da su opisali moju kožu i moje probleme, tako da je nakon toga bilo – shut up and take my money. 😀
Eva Ultimate tuš filter – mlaznice
Istu tu večer sam jedva dočekala da isprobam tuš, a ono što sam primijetila u prvih par sekundi, čim je voda počela teći, je sljedeće: prvo, mlaz je toliko nježan i “mekan” na koži da nisam mogla vjerovati. Uvijek sam bila uvjerena kako imam tuševe s kvalitetnim mlaznicama, ali ovo je totalno next level po pitanju osjećaja ugode na koži. Zbog izuzetno sitnih rupica (promjer im je svega 0.2 mm, toliko su male da ih na prvi pogled, ako se baš ne zagledate pod pravim kutem, uopće nećete primijetiti i dno glave izgleda kao ravna metalna pločica bez otvora) voda se raspršuje u izuzetno finu i nježnu mrežu ultra tankih pojedinačnih mlazova tako da prilikom tuširanja nema niti traga onom klasičnom osjećaju bockanja, pogotovo ako je pritisak vode velik. Druga stvar koju sam primijetila je miris filtrirane vode – čim voda pljusne na pod tuša, nosnice vam se nakon sekundu-dvije ispune nekim čudnim mirisom koji se definitivno izuzetno razlikuje od mirisa vode iz slavine. Moram priznati da mi je u prvih par dana taj miris bio čak i mrvicu odbojan i drugačiji, ali sad sam se na njega navikla i veselim mu se. 😀 Zaista ne znam kako bih ga opisala jer sam i inače totalni noob po pitanju opisa mirisa, ali recimo da miriši nekako po otopljenim mineralima (to je valjda ta čudna komponenta), po svježini, čistoći i asocira me na miris izvora nekog potoka u kombinaciji sa šumom kroz koju potok prolazi. U svakom slučaju, u isto vrijeme ima neku jako ugodnu, i jako čudnu komponentu koju ne znam opisati. 😀 Kako god bilo, nakon desetak sekundi se na miris naviknem i više ga toliko ne osjećam, a kažem, sada sam se na njega privikla i paše mi čak i ta čudna komponenta, tako da sada svaki put kad se tuširam jedva čekam taj početni mirisni fiks i zapravo bih htjela da traje malo duže. 😆
Na Facebook raspravi o ovoj temi, nekoliko vas me pitalo kakva je situacija s kapanjem vode i iz nekog razloga ste pretpostavili da bi filter mogao umanjiti pritisak na izlazu, a po tom pitanju vas mogu potpuno umiriti i reći da od kapanja nema niti k. Sav pritisak koji je eventualno smanjen prisustvom sustava filtera u dršci, na samom izlazu glave kompenziran je izuzetno malim promjerom mlaznica na metalnoj pločici i mlaz je (iako mega, mega nježan i ugodan) izuzetno gust i jak. Dapače, mlaznice su toliko uske da u prosjeku štede minimalno 30% vode u odnosu na ostale komercijalne tuševe. Nakon toga, nema puno filozofije. Mlaz je snažan, gust, super “mekan” i nježan, a kompletno iskustvo tuširanja izuzetno ugodno i definitivno vidim kako bi od njega mogli profitirati svi oni koji imaju problema s kožnim problemima. Jer osim što vodu filtrira pa ima povoljno djelovanje na kemijsku strukturu vode, ovaj tuš takvoj koži pogoduje i mehanički zbog izuzetno sitnog i nježnog raspršivanja koje osjetljivu i bolesnu kožu neće dodatno iritirati.
A sad ono najvažnije – kakav je osjećaj na koži i kosi nakon tuširanja? Čim sam završila s tuširanjem i kožu posušila ručnikom, krenula sam u njeno ispipavanje i iste sekunde sam se sjetila gospodina dostavljača i njegove tvrdnje kako je njemu osobno koža kao da se namazao losionom. Ljudi moji, ja nisam mogla vjerovati, ali gotovo je istina. 😀 Kod mene situacija nije bila baš tako dramatična jer losiona natrpam toliko da se neko vrijeme na koži baš osjeti njegova tekstura, a kad sam po koži prešla rukom u ovom slučaju, prva pomisao koja mi je skočila u glavu je bila “Aaaa, tako znači izgleda prirodno nahranjena i uravnotežena koža”. Evo, doslovno to sam prvo pomislila. Koža mi je bila savršeno glatka, meka i gotovo… uljasta (ne znam kako bih se bolje izrazila), ali na način kao da je sama stvorila savršenu količinu svoje vlastite masnoće da ne bude niti masna, niti suha, već savršeno baršunasta i uravnotežena. Dalje, koža me nije niti najmanje zatezala, svrbjela i potpuno je izostao onaj tipični osjećaj da se za tri broja smanjila “u pranju”. U prijevodu – osjećala sam se ugodno u svojoj koži (no pun intended) nakon tuširanja u Zagrebu, što mi je u posljednjih 15 godina bio totalni science fiction. U svrhu daljnjeg istraživanja, po prvi put u ne znam koliko godina odlučila sam ne staviti losion da vidim kako će se situacija dalje razvijati.
Do kraja dana i tijekom noći, kompletan gornji dio tijela osjećao mi se savršeno ugodno i bez ikakvih “smetnji”, a kad sam otišla spavati, osjetila sam tek lagani “početak” svrbeža u jednom malom području desnog bedra koje me i inače najjače svrbi i smeta. Ostatak nogu osjećao se savršeno normalno i ugodno. Bila sam u napasti da namažem barem to manje područje koje sam kao malo osjetila, ali odlučila sam da ipak neću čisto da vidim hoće li se povećati do te mjere da neću moći spavati. To se nije dogodilo i uspjela sam zaspati, a ujutro taj osjećaj početne nelagode koja obično pređe u jaki svrbež više nisam imala. Tijekom idućih par dana pa sve do danas, situacija je bila identična – moja se koža osjeća odlično, neusporedivo bolje nego prije i mogu vam sa sigurnošću reći da ovaj tuš zaista djeluje. Ne znam točno kako i ne kužim se u samu kemiju filtriranja – nije me niti briga iskreno – samo sam potpuno oduševljena činjenicom što se više nakon tuširanja ne osjećam kao jadna zmija kojoj očajnički treba presvlačenje u novu kožu jer je staru prerasla. 😀 Losionima se i dalje povremeno mackam jer ih volim, ali bitna razlika je što mi je sada to stvar izbora, a ne nužda bez koje ne mogu. Ako negdje žurim, ako mi se ne da mackati i čekati da se losion upije – nije bed, to sada mogu izvesti bez da koža protestira i bez da se osjeća suho, iziritirano i jadno! 🙂
Eva Ultimate tuš filter – slika preuzeta sa eva.hr
Što se tiče kose, s njom nisam imala toliki wow efekt kao s kožom odmah nakon prvog korištenja i trebalo je nekoliko pranja da se primijeti baš drastična razlika, ali sada, nakon par tjedana, situacija je identična kao s kožom – kosa mi je puno, ali zaista puno mekša, podatnija i svilenkastija nego prije. Sada čak i vrhove (koji mi se uvijek malo izvrću jer je jako duga i obično barem njih malo poravnam peglom da izgledaju urednije) u savršen red mogu dovesti običnim sušenjem preko velike ravne četke.
Sve u svemu – zaista sam oduševljena ovim tušem i ne žalim niti jedne jedine lipe. Najtoplije ga preporučujem svima vama koji ste se pronašli u opisu mojih tegoba i problema s kožom, a iz prethodne Facebook rasprave znam da vas ima hrpa. Ukoliko vas muči suha, osjetljiva i iziritirana koža, ako vam je kosa vječno suha i patite od suhe peruti, ukoliko patite od psorijaze, dermatitisa ili sličnih kožnih problema, a živite u području gdje voda obiluje kamencem, mislim da od ovog proizvoda zaista možete imati koristi.
S obzirom na činjenicu kako niti jedan jedini proizvod na svijetu ne može odgovarati ama baš svima, savjetujem vam da prije kupnje (ako 600-700 kn nije cifra s kojom želite imalo riskirati) nazovete na kontakt broj ili pošaljete mail dotičnoj firmi jer nude besplatni probni rok za isprobavanje svojih proizvoda, što je zaista lijepo od njih. 🙂 Isto tako, nadam se da ne moram naglašavati kako je proizvod kupljen mojim novcem, a vlasnici dućana (ili stranice) nemaju pojma tko sam. Recenziju pišem jer sam proizvodom iskreno oduševljena i želim s vama podijeliti svoje otkriće jer iz prve ruke znam kakva je muka kad od svrbeža ne možeš spavati i najradije bi si oderao kožu koliko te izluđuje.
Kao jedinu negativnu stvar ovog tuša navela bih činjenicu da postaneš toliko razmažen kvalitetom vode koja iz njega izlazi, da te počnu živcirati ostale pipe po stanu/kući nakon čije vode koža i dalje zateže (npr. nakon pranja ruku u umivaoniku), tako da sada nerijetko ruke trčim prati pod tuš 😆 i žao mi je što ne postoji sličan sistem koji bi se mogao našarafiti na pipe, jer bih ga iste sekunde kupila i za umivaonike/sudoper i sl.
Tuš možete nabaviti po redovnoj cijeni od 760 kn, a trenutačno je na super popustu pa dođe 640 kn. Filter bi trebao trajati od 8-12 mjeseci ako ga koristi četveročlana obitelj (ovisi koliko je voda tvrda/prljava) nakon čega ga je potrebno zamijeniti, a točno vrijeme za zamjenu prepoznat ćete onda kad se otope granule kalcija u dršci tuša.
Nadam se da vam se post svidio i molim vas da svakako javite svoje dojmove ako ga odlučite kupiti! <3 🙂 Ako ste tuš već isprobali ili imate preporuke nekih drugih, sličnih proizvoda svakako ostavite komentar.
Nakon što smo propisno proslavili treći rođendan i ušli u još jednu godinu našeg zajedničkog druženja, mislim da postoji samo jedna i jedina tema koja je dostojna da službeno bude prva o kojoj ću pisati na samom početku četvrte godine postojanja The Brush Stash bloga. Kistovi su moja najveća ljubav – o njima sam naširoko pisala u svom prvom blog postu ikad, a danas, tri godine kasnije, pokazat ću vam grupicu najluksuznijih i meni najdražih kistova u cijeloj mojoj kolekciji.
Ako govorimo o makeup kistovima (ili kistovima generalno), postoji jedna velika, i bolno točna istina, a ona glasi – “Once you go Jap, you never go back.” – iliti u prijevodu – jednom kad isprobaš japanske kistove, povratak na inferiornije alternative najčešće više nije opcija. 😀 U Japanu se, bez ikakve dileme, ručno izrađuju daleko najbolji artisan kistovi na svijetu, a među najpoznatijim tvornicama su Hakuhodo i Chikuhodo. Inače, osim svojih vlastitih kistova koji su doslovno i bez pretjerivanja savršeni, Chikuhodo (između ostalog) radi kistove i za Suqqu, koji spadaju u najekskluzivnije kistove na tržištu, a može ih se nabaviti u tek nekoliko butika u cijelom svijetu.
Suqqu se (izvan Japana) godinama prodavao jedino i isključivo u londonskom Selfridges-u, gdje sam prije gotovo pet godina započela svoju ljubav s ovim brandom i kupila svoj prvi Suqqu Cheek Brush. Od prvog dana pa sve do danas, ovo je bio i ostao moj najdraži kist za rumenilo na svijetu i malo me sram priznati, ali danas ih imam četiri komada. 😆 U biti, koga lažem, nije me sram… Kao što znate – za svoje klijente biram samo najbolje, a ovi su kistovi doslovno mega dugoročna investicija i ukoliko se za njih pravilno brinete (a ja se itekako brinem), služit će vas lako moguće cijeli život.
Sad kad ih gledam ovako na okupu (a u stvarnosti ih danas imam od svakog po nekoliko primjeraka), misli mi totalno odlutaju u neka relativno davna vremena kad sam s divljenjem gledala i kao spužva upijala filmiće Lise Eldridge, maštala o tome da sam pro makeup artist i mislila kako nema nikakve šanse da ću ikad moći posjedovati barem jednog od tih predivnih kistova koje je uporno hvalila i spominjala. Mislila sam kako se takve stvari događaju drugima – onim sretnijim i uspješnijima. Mističnim “drugima”, rođenim pod sretnom zvijezdom čije zanimljive živote prepune beskompromisnih konstantnih uspona gledamo kao u nekim filmovima i serijama. Mislila sam kako se takve stvari sigurno ne događaju običnim curama poput mene… Mislila sam da se “nerealni” snovi ne ostvaruju “normalnim” ljudima kao što sam ja, za koje je predodređeno da završe “pošten” i “prizemljen” fakultet i cijeli život rade posao koji baš i ne vole, ali koji barem donosi sigurnu plaću… Sedam godina fast forward – ne samo da imam sve kistove koje sam ikad željela, već sam svoju ljubav prema kozmetici i šminkanju pretvorila u posao, a onako usput, no big deal, uspjela sam upoznati i samu Lisu, tu predivnu ženu kojoj sam se konstantno divila, koja mi je godinama bila nepresušan izvor inspiracije i koja je, bez ikakve dileme, definitivno najzaslužnija za moju ljubav prema šminkanju i najvažniji preokret koji mi se u životu dogodio. 🙂
Meeting Lisa Eldridge 🙂
A ono najvažnije što sam (retrogradno) shvatila je sljedeće – ako nešto zaista želiš, cijeli će se svemir urotiti da to i dobiješ. Da, znam, zvuči kao klišej, ali sudeći po mom iskustvu, nema veće istine. Naravno, ključna riječ u cijeloj priči je “zaista”… Sad kad gledam unatrag 7-8 godina, neke su mi stvari savršeno jasne. Svako moje “dangubljenje”, aka gledanje YouTube videa i tutoriala iskusnih makeup artista umjesto učenja kolegija koji me nisu zanimali zapravo nije bilo dangubljenje – niti najmanje… Svaki sat mojeg opsesivnog proučavanja teorije boja, anatomije lica i odnosa svjetla i sjene umjesto proučavanja geotehnike dan prije ispita nije predstavljao “zabušavanje”, već ulaganje u budućnost koja mi je ionako odavno bila predodređena, samo si to tada nisam imala hrabrosti priznati… Sve knjige o makeup-u koje sam s guštom gutala nisu bile “distrakcija” od onoga što “moram” učiti. Nope, one su bile upravo to što sam morala, i što sam trebala učiti. Svaka minuta koju sam trošila na stvari koje volim (a koje sam tada na glas prozivala zabušavanjem) na kraju me svejedno dovela do onoga što sam ionako oduvijek htjela raditi. Nevjerojatno je koliko si sami znamo zakomplicirati život, a samo zato što se bojimo priznati si neke stvari. Što se bojimo velikih promjena, odustajanja, rezova, priznavanja sebi da smo “skrenuli” sa svog pravog puta i prihvaćanja činjenice da bi bilo dobro napraviti rez i “premotati” svoj život unatrag, tamo negdje do prije pogrešnog skretanja. Ili barem naći put koji se u budućnosti spaja s onim kojeg smo napustili, a na kojem smo možda cijelo vrijeme trebali biti. Moja priča ide u prilog činjenici da, koliko god si u stanju skrenuti i zaribati (možda zato što si mlad, neiskusan, zbunjen, nesiguran u sebe i podložan tuđem utjecaju), svemir će te vratiti na put za koji si predodređen. Ili bolje rečeno (jer ne volim mistificirati stvari) – vratit ćeš se sam. Tvoja podsvijest će se za to pobrinuti. Ako nešto dovoljno jako želiš, nesvjesno ćeš raditi sve što je u tvojoj moći da to i postigneš, čak i ako se nalaziš u fazama života kad se dotične stvari smatraju “zabušavanjem” i nečim što te od “pravog” puta odvraća.
Osim toga, shvatila sam i još jednu (možda i najvažniju stvar), a to je da u ogromnoj većini slučajeva nema prečaca i rođenih pod sretnom zvijezdom. Uspjeh i sreća su stvar osobnog izbora, mentaliteta i pozitivnog stava, rada na sebi i neprekidnog truda. Svi mi imamo tendenciju romantizirati tuđi život i banalizirati tuđi uspjeh. Vidimo samo finalni produkt – nečiju lijepu vanjštinu i savršen Instagram profil pa automatski pomislimo kako je ta osoba sretna jer je tako divna i uspješna. Vidimo samo ono lijepo i naoko bezbrižno što nam se vizualno prezentira, a ne razmišljamo o tome da dotična ljepota možda nema blage veze s pukom srećom i nemamo pojma koliko iza te savršene finalne slike i ugodne vanjštine stoji rada, konstantnog napretka, znoja i odricanja koji su do nje doveli. Vidimo nekog super uspješnog pa smo u napasti zaključiti kako je sigurno uspio jer ima bogatog ili utjecajnog djeda/mamu/ujaka, a realno ne znamo koliko je puta prije toga propišao krv, proveo neprospavanih noći proučavajući posao dok su njegovi vršnjaci bezbrižno partijali, bio umoran i neispavan, radio najjadnije poslove i paralelno marljivo gradio svoj san. Uspjeh se ne događa preko noći i nema prečaca. Nema linearnog, instantnog, besprijekornog i neprestanog uspjeha. U stvarnom životu, uspjeh dolazi nakon bezbrojnih drama, preokreta, uspona i padova. Uspješni ljudi nisu neki egzotični vanzemaljci – oni su obični homo sapiensi kao ti ili ja. Jedina odlika koju ama baš svi uspješni međusobno dijele je ta da jednostavno – ne odustaju.
Svakome od nas uspjeh predstavlja nešto drugo, i to je savršeno ok. Meni osobno, (poslovni) uspjeh je to što radim posao koji volim, a sve ostalo je samo bonus. Jedina osoba na svijetu s kojom se uspoređujem sam ja od jučer. Ako svakim danom uspijem barem malo nadmašiti samu sebe, uspjela sam. Ako mogu oni, mogu i ja. Ako mogu ja, možeš i ti. Ako možemo ja i ti, može bilo tko. Sad je samo pitanje koliko se je svatko od nas spreman truditi, odricati i raditi na sebi. Zaista, toliko je jednostavno. 🙂
Ako radite posao koji ne volite, ako ste zapeli u rutinu koja vas ne ispunjava – savršeno znam kako vam je, i ja sam bila jedna od vas. Sve što vam treba je malo podrške, ludosti i još malo hrabrosti da napravite rez i iziđete iz svoje comfort zone. Kunem vam se, nije niti upola toliko strašno koliko si preventivno u glavi zabrijemo. Dapače, tek tada dolaze prave nagrade, psihičko olakšanje i mogućnost da budemo autentični i točno ono što jesmo. A iz autentičnosti prema samom sebi proizlaze mir, spokoj, uspjeh i na kraju – sreća. Držim fige apsolutno svima koji se osjećaju izgubljeno, zbunjeno, nesretno i neostvareno. Vjerujte mi, takvo stanje nije stalno i nije nepromjenjivo. Vi imate moć da promijenite svoj život i nikad nije kasno. Ponekad je lako, ponekad (jako) teško, ali načina uvijek ima. Jednostavno ga ima, i dugujete sami sebi ne odustati od sebe, od svojih želja, potreba i svega što vas čini sretnima – sve ostalo su samo izgovori.
I eto, upravo sam skužila da su mi misli odlutale za dužinu cijelog posta, tako da ćemo samu recenziju kistova ostaviti za idući da vas ne gnjavim kilometarskim traktatima. 😀 Nadam se da vas nisam udavila ovim tokom misli, stvarno nije bilo niti najmanje planirano… Osim toga, zaista se nadam da će nekoga od vas inspirirati da promijeni nešto u svom životu ako se osjeća zarobljeno, da napravi rez i uzme svoj život u svoje ruke ako nije zadovoljan trenutačnom situacijom. Sve vas volim i najiskrenije želim da budete sretni, zadovoljni i ostvareni! Ako želite istresti dušu ili vam treba riječ podrške, slobodno pišite u komentarima! 🙂
Dragi moji, vjerovali ili ne, The Brush Stash danas slavi treći rođendan! Da, treći. 😀 Doslovno sam morala ići provjeriti kad sam točno objavila prvi post jer sam bila uvjerena kako su prošle tek dvije godine, ali ne, ipak su prošle tri… Vrijeme zaista leti, a meni je jako drago što sam uspjela ustrajati u pisanju. U početku sam, priznajem, bila pomalo skeptična i nisam bila sigurna hoću li motivaciju i početni entuzijazam prema blogu uspjeti održati kroz duže vrijeme – pogotovo nakon što sam iz prve ruke iskusila koliko zapravo vremena i truda zahtijeva jedan kvalitetan blog post s originalnim tekstom i što boljim fotografijama. Danas, nakon tri godine, sumnje više uopće nema. Obožavam ovaj blog i sve što mi predstavlja – obožavam pričati s vama, mojim dragim čitateljima i strašno sam zavoljela našu zajednicu gdje dijelimo savjete i ljubav prema kozmetici.
Blog je s vremenom jednostavno postao dio mene i više ne mogu zamisliti život bez njega, niti bez vas. 🙂 U međuvremenu je i poprilično narastao – čitanost je sve veća i veća, a nominirali ste me i za Cosmopolitan Beauty Awards što me strašno razveselilo i na čemu sam vam neizmjerno zahvalna, ali najbitnije stvari (koje sam si od početka zacrtala) nisu se promijenile. Još uvijek me jednako vesele svi vaši komentari, pohvale i konstruktivne kritike. I dalje se trudim odgovoriti na apsolutno svaki vaš komentar, upit ili poruku – niti jedan ne ostaje neodgovoren. I dalje ne pišem plaćene recenzije i takve ponude bez razmišljanja odbijam, a na blogu spominjem samo brandove čije proizvode volim. Mislim da je iz svega toga jasno kako mi niste samo statistika i kako stvarno poštujem i cijenim svoje čitatelje. Naravno da mi je drago kad netko novi otkrije ovaj blog – lagala bih kad bih rekla da me ne vesele i novi čitatelji. Ali, ako moram birati, uvijek ću radije odabrati kvalitetu ispred kvantitete (kao i inače u životu), što je, vjerujem, također vidljivo iz sadržaja koji pišem i iz cijelog mog odnosa prema vama i načina na koji pristupam ovom blogu.
Ovim putem vam se želim iskreno zahvaliti na čitanju, podršci i sudjelovanju u ovoj našoj zajednici te vam obećajem kako ću se istim načelima voditi i u budućnosti. Nema te sile niti tih novaca zbog kojih ćete na ovom blogu pročitati išta što nije u skladu s mojim iskrenim mišljenjem o dotičnom brandu ili proizvodu. Isto tako, budući da ja od ovog bloga ne zarađujem, moram napomenuti kako sam svjesna i njegove (ili moje) najveće mane, a to je neredovitost u postanju. Da, savršeno sam svjesna kako bi bilo idealno kad bih objavljivala svaki tjedan u isto vrijeme, ali to dosad uglavnom nije bilo moguće budući da mi je posao od kojeg živim ipak na prvom mjestu, a bloganju posvećujem ogroman dio slobodnog vremena koje, nažalost, ne dolazi u pravilnim razmacima. Kako biste izbjegli potencijalne frustracije otvaranja naslovne stranice i razočaranja u slučaju kad nema novog posta, predlažem da u “subscribe” kućicu s desne strane upišete svoju e-mail adresu kako biste dobili obavijest prilikom mog objavljivanja svakog novog posta. 🙂 Ako u budućnosti pronađem (meni) prihvatljiv način da mi blog postane izvor zarade, naravno da će se u tom slučaju i dotične stvari promijeniti na bolje, ali zasad je tako kako jest.
No dobro, dosta brbljanja, skužili ste bit. 😀 Volim ovaj blog, volim vas i što se mene tiče, družit ćemo se još dugo dugo. Kako bih vam se zahvalila na čitanju i podršci u posljednje tri godine, pripremila sam vam jedan predivni paket s proizvodima jednog od mojih najdražih dekorativnih brandova, a radi se o, pogađate – Rouge Bunny Rouge. <3 Pobjednik ovog darivanja dobit će:
divnu Rouge Bunny Rouge ukrasnu poklon kutiju
eyeshadow trio s tri predivne neutralne nijanse kultnih Rouge Bunny Rouge sjenila (Alabaster Starling – predivna intenzivna highlight nijansa, idealna za unutrašnji kut oka ili naglašavanje sredine kapka, Umber Firefinch – topla mat smeđa nijansa koja će odgovarati svim bojama očiju i Trumpeter Koel – tamno siva, idealna za dodatnu definiciju vanjskog kuta ili linije trepavica)
miniće sve tri nijanse savršenih Rouge Bunny Rouge tekućih highlightera (Sea of Clouds – super intenzivna bijela prema kojoj većina ostalih highlightera na tržištu izgledaju kao dječja igra, Sea of Showers – metallic/foiled brončana i Sea of Tranquility – predivna, intenzivna blijedo roza)
veliki deluxe sample jednog od mojih najdražih primera – Rouge Bunny Rouge Skin Perfector Serene Light o kojem sam pisala u postu o svojim najdražim primerima
UVJETI SUDJELOVANJA:
U darivanju mogu sudjelovati sve osobe s prebivalištem u Hrvatskoj, Srbiji, BiH, Crnoj Gori i Sloveniji.
Možete imati ukupno 10 prijava, niti jedna od njih nije obavezna (birate sami što sve želite obaviti, a što ih više napravite, povećavate si šanse da budete izvučeni). Koraci koje možete ispuniti su:
Ostaviti komentar na ovaj blog post i u njemu napisati kakve biste promjene/poboljšanja/novi sadržaj kao čitatelj u budućnosti htjeli vidjeti na mom blogu. Nick pod kojim ste komentirali na kraju unosite u Rafflecopter (ovaj korak donosi vam 2 prijave)
Like-ati The Brush Stash Facebook stranicu (ako već niste), likeati Facebook post o darivanju i shaeati ga na public (javno). Facebook nick pod kojim ste sve navedeno obavili unesite u Rafflecopter, odnosno onaj prozorčić skroz dolje na dnu posta koji na kraju izvlači dobitnika!!! (ovaj korak donosi 3 dodatne prijave)
Biti pretplaćeni na TBS (samo unesete mail adresu u “Subscribe to The Brush Stash” widget s desne strane bloga kako biste dobivali obavijest kod objave novih postova, i istu adresu unosite u Rafflecopter) (1 dodatna prijava)
Pratiti The Brush Stash na Instagramu (@thebrushstash), lajkati sličicu darivanja i u komentare ispod Instagram objave taggati jednog frenda ili frendicu. Svoj Instagram nick pod kojim ste sve navedeno obavili također unosite u Rafflecopter (3 dodatne prijave)
Dakle, ukupno možete imati 10 prijava, a sve ih unosite dolje u Rafflecopter widget, koji će na kraju darivanja izvući dobitnika. Prijave su otvorene do 3.11., a dobitnika ću objaviti dan-dva nakon toga! 🙂
Dragi svi, javljam vam se nakon malo duže pauze. 🙂 Naime, posljednja dva tjedna me nije bilo doma i non stop negdje putujem, a sad sam napokon pronašla malo mira da vam složim ovaj post. Prekjučer sam stigla u Los Angeles i još uvijek me pere jet lag, ovdje je 5 ujutro dok vam ovo pišem, a ja sam se “ustala” u 2 i zujim budna kao zec dok svi spavaju. 😆 Još uvijek sam na našem vremenu, ali nema veze, prešaltat ću se za dan-dva. Ako imate Instagram, svakako dođite na @TheBrushStash jer ću tamo svakodnevno spammati sličice iz Californie, a za one koji ga nemaju, odlučila sam napraviti ovaj post da podijelim predivne fotke koje sam nemilice škljocala cijelim putem od Beča do Los Angelesa. Ako vas inače ne zanima što pišem izvan područja kozmetike, slobodno ugasite ovaj post da ne gubite vrijeme, jer slijedi duga, duga priča u slikama i pogledi s visine od 11 kilometara. Ako volite predivne slike Zemlje iz zraka, letenje, putovanja i visine, ovaj je post kao stvoren za vas. 🙂
Inače, letjeli smo iz Beča prema Skandinaviji preko Sjevernog mora, pa nastavili dalje preko Greenlanda, Kanade i Nevade/Arizone do Los Angelesa. Ovom sam rutom putovala već nekoliko puta, ali rijetko se kad poklope ovako idealni vremenski uvjeti da doslovno cijelim putem vidiš Zemlju jer ispod nema (gustih) oblaka. Osobno obožavam visinu tako da sam umirala od sreće na prekrasni pogled koji se pružao tijekom cijelog putovanja, i naravno, non stop fotkala. Napravila sam preko 300 fotki, a za vas sam odabrala 70ak najboljih. 😀 Sve su fotke smanjene točno na širinu stranice postova. Znate da ih inače ostavim puno veće da se mogu povećati klikom na njih, ali pretpostavljam da će vam se mnogima post i ovako loadati sto godina pa nisam htjela pretjerivati. Inače, fotke su bez ikakve obrade (osim croppanja, smanjivanja i sl.) i napravljene Samsung Galaxy S6 edge plus kamerom. Od mene ovaj mobitel ima najtoplije preporuke, čisto ako netko traži mob s vrhunskom kamerom, mislim da bolje od ovoga trenutačno ne ide, kamera je savršena i radi predivne fotke. Tako da, sve što vidite na slikama, gotovo identično je izgledalo i uživo.
Ako ikad putujete prema zapadu i želite doživjeti ovakav pogled, najtoplije preporučam da uzmete dnevni let (jer vam je onda cijelo vrijeme dan) i obavezno si rezervirajte sjedalo uz prozor. Bude nekih 200-300 kn skuplje, ali vrijedi svake lipe, pogotovo ako kao ja obožavate gledati što ima ispod. 😀 Naša majka Zemlja je apsolutno predivna (čega često nismo svjesni i uzimamo je zdravo za gotovo), a pogled iz malo šire perspektive definitivno pomaže da se prisjetimo koliko je jedinstvena i veličanstvena, i koliko smo svi mi (u usporedbi s njom) maleni i nebitni. Kao što je rekao veliki George Carlin 😀 …
“We’re so self-important. Everybody’s going to save something now. Save the trees, save the bees, save the whales, save the snails. And the greatest arrogance of all – save the planet. Save the planet?? We don’t even know how to take care of ourselves yet. I’m tired of this shit. I’m tired of these self-righteous environmentalists, these bourgeois liberals who think the only thing wrong with this country is that there aren’t enough bicycle paths. People trying to make the world safe for Volvos. Besides, environmentalists don’t give a shit about the planet. Not in the abstract they don’t. You know what they’re interested in? A clean place to live. Their own habitat. They’re worried that some day in the future they might be personally inconvenienced. Narrow, unenlightened self-interest doesn’t impress me.
There is nothing wrong with the planet. The planet is fine, it’s been here for four and a half billion years. The people are fucked. The planet has been through a lot worse than us. Been through earthquakes, volcanoes, plate tectonics, continental drift, solar flares, sun spots, magnetic storms, the magnetic reversal of the poles … hundreds of thousands of years of bombardment by comets and asteroids and meteors, worldwide floods, tidal waves, worldwide fires, erosion, cosmic rays, recurring ice ages … And we think some plastic bags and some aluminum cans are going to make a difference?!? The planet isn’t going anywhere. We are!!!
We’re going away. Pack your shit, folks. We are going away. And we won’t leave much of a trace, either. Maybe a little Styrofoam, maybe… The planet’ll be here and we’ll be long gone. Just another failed mutation. Just another closed-end biological mistake. An evolutionary cul-de-sac. The planet’ll shake us off like a bad case of fleas.
You wanna know how the planet is doing? Ask those people from Pompei. 😀 The planet will be here for a long, long, long time after we’re gone, and it will heal itself, it will cleanse itself, ’cause that’s what it does. It’s a self-correcting system. The air and the water will recover, the Earth will be renewed. And if it’s true that plastic is not degradable, well, the planet will simply incorporate plastic into a new paradigm – the Earth plus plastic. The Earth doesn’t share our prejudice towards plastic. Plastic came out of the Earth. The Earth probably sees plastic as just another one of its children. Could be the only reason the Earth allowed us to be spawned from it in the first place. It wanted plastic for itself. Didn’t know how to make it. Needed us. Could be the answer to our age-old egocentric philosophical question, “Why are we here?” The answer is – plastic.” 😆
I moram priznati da se slažem s njim. Zemlja će biti ok kako god okrenemo. A mi? To je već malo teže pitanje. Dotad, možemo barem uživati u njezinoj ljepoti, pa krenimo redom od Beča do Los Angelesa…
Na lijepom, (ne baš) plavom Dunavu. 😀
Negdje iznad Austrije…
Poljska…
Nebo iznad Njemačke…
Sjeverno more…
Norveška, predivni fjordovi i jezera…
Greenland – mogu zamisliti da dolje baš i nije gostoljubivo, ali s visine izgleda kao totalno drugi svijet iz neke bajke. Fotke ne dočaravaju potpuno ljepotu koju stvara blješteće Sunce koje se kao s ogledala reflektira s površina ledenjaka… Ne nekim fotkama ćete doslovno moći vidjeti kako se svjetlost lomi u duginim bojama. <3 🙂
Krajnji zapad Greenlanda…
More između Greenlanda i Kanade… Taman nakon ovoga sam morala spustiti “roletnice” jer ostali putnici nisu bili baš kao ja ludi za buljenjem kroz prozor, tako da sam propustila Rocky Mountains, ali dobro, nadoknadim drugi put. 😀
Arizona i Nevada – nakon ledenog Greenlanda, ove predivne pustinje izgledaju kao da si sletio ravno na Mars. 😀
Predrgrađa Los Angelesa…
Ljudski mravinjak – Los Angeles, a u daljini se nazire pacifička obala…
Moja finalna destinacija – West Hollywood…
I stara prijateljica koja živi u susjednom dvorištu – nju ćete sigurno još puno puta vidjeti ovih dana. 😀
I to bi bilo sve za danas, nadam se da vam se post svidio i da sam vam barem malo dočarala dio doživljaja! 😀 Ako biste htjeli više ovakvih postova sa slikama, recite pa ću ih češće uploadati. 🙂 U međuvremenu i pauzama od pičenja ću probati ubaciti i koji “normalan” post, a do tad vam šaljem puse, nadam se da ste mi svi dobro i želim vam najbolji mogući ostatak tjedna! :*
Dugo sam se premišljala da li da uopće napišem ovaj post, ali na kraju krajeva, zašto ne… Uvjerena sam kako su mnogi od vas (uključujući i mene) kupci brandova o kojima ćemo danas razgovarati, a budući da sam čvrsti pobornik činjenice kako svijet mijenjamo isključivo krećući od sebe, i kako svakom potrošenom kunom i lipom direktno diktiramo koje brandove i proizvode na tržištu želimo zadržati (i podržati), a koje ne, želim vam skrenuti pažnju na neke stvari koje su me ovih dana u kozmetičkom svijetu totalno zaprepastile, ukoliko su vama možda promakle.
Najprije krenimo od branda Z-palette. Čak i ako nemate niti jedan jedini njihov proizvod, uvjerena sam da ste za njih sigurno barem čuli. Z-palette je postao svjetski poznat po svojim praznim kartonskim magnetskim paletama koje obožavaju makeup artisti diljem svijeta. Volimo ih zato što su lagane i praktične – nemaju pregrade niti slotove, tako da u njih možete po želji složiti sjenila, rumenila, bronzere i sav ostali makeup koji ste depotirali iz originalne (često glomazne i teške) ambalaže. A budući da su Z-palete kartonske (pa samim tim poprilično lagane), bitno smanjuju dragocjeni prostor i još važnije, težinu profesionalnog kita. Iako na tržištu postoje i drugi brandovi koji proizvode palete sličnog koncepta, Z-palete su daleko najpoznatije. Osobno sam uvijek podržavala dotični brand i već vam ih pokazivala na blogu – u svom ih kitu imam četiri, a s vremenom bi se njihov broj sigurno samo povećao. Nakon današnjeg dana, od mene više neće dobiti niti lipe.
Da skratim priču, Z-palette je nedavno lansirao novi proizvod pod imenom Z potter koji na prvi pogled izgleda kao malo kuhalo, i koji bi trebao olakšati proces depotiranja kozmetike iz originalne ambalaže. Nakon što su fanovi branda na društvenim mrežama izrazili nezadovoljstvo cijenom i samim konceptom proizvoda, nastupio je totalni, užasni, sramotni cirkus koji mi je, majke mi, bilo muka gledati i čitati. Naime, Z-palette je followersima odgovarao na način koji na svom blogu ne mislim citirati niti ponavljati, vrijeđajući fizički izgled svojih vlastitih fanova, javno dovodeći u pitanje i komentirajući njihovu financijsku situaciju itd. itd. Svega nekoliko puta u životu me je bilo istinski sram za neku drugu osobu zbog njenog ponašanja, ali dok sam ovo čitala, osjećala sam doslovno to. Sram, tugu, i na kraju krajeva, ljutnju što sam ovaj brand ikad podržala svojim vlastitim novcem. Da biste vidjeli o čemu pričam, kliknite na link za samo neke primjere komentara kojima je brand “počastio” svoje followerse.
Toliko je tužno i bizarno (pogotovo jer dolazi od takvog renomiranog branda), da na pamet najprije pada pomisao kako im je profil milijun posto bio hakiran, i kako se netko ružno našalio s njima. I živite u toj nadi dok ne shvatite da sama vlasnica komentira s privatnim profilom, i potpuno opravdava odvratne komentare napisane vlastitim followersima s profila branda. Apsolutno neprihvatljivo i sramotno ponašanje. Nakon što im je ocjena na Facebook stranici spala s 5 na 1.4 u roku odmah, napisali su nekakvu half-ass ispriku, koja to zapravo baš i nije. Ako imaš biznis, ponašaj se profesionalno i pristojno prema kupcima i navikni se da ćeš povremeno dobiti i kritike. Iskoristi ih za rast branda i unaprijeđenje svojih proizvoda/usluga, a ne da se kao razmaženo derište otresaš i prepucavaš s vlastitim kupcima. Apsolutno neprihvatljivo, nema isprike za ovakvo ponašanje.
Bilo mi je drago Z-palette, moj novac više nećete vidjeti.
I kao da ovo nije bilo dovoljno, brutalno se osramotio i apsolutno neprofesionalno ponio još jedan brand – svjetski poznata i meni (dosad) predivna Illamasqua. Na osobnoj noti, za Z-palette me nije toliko briga jer za njih kao brand nisam nikad bila emotivno vezana i lako ću im pronaći zamjenu, ali Illamasqua me baš strašno razočarala. Nakon što sam otišla na njihovu stranicu kako bih naručila dva kista, dočekalo me ovo:
Ne znam uopće što da kažem. Riječi nisu adekvatne da dočaraju moje razočaranje. Illamasqua je brand koji sam (možda čak i pretjerano) obožavala i podržavala od prvog dana. Nakon što su otvorili dućan na Cvjetnom, u vrlo kratkom roku sam doslovno postala dio inventara. Rijetko koja moja šetnja centrom grada ne bi završila mojim “usputnim” posjetom Illamasqua-i. Sa svojim “tetama” u dućanu sam si bila na “ti”, i redovito su me zezale kako bih trebala doći raditi kod njih jer asortiman poznajem bolje nego one. I ne, nisu pretjerivale, znala sam doslovno na pamet svaku dostupnu nijansu svakog artikla u dućanu. Opsesivno pratila i jedva čekala nove kolekcije, koje bi mi “tete” redovito pokazivale i prije nego su smjele biti izložene u trgovini. U Illamasqua-i sam godinama ostavljala gotovo svaku kunu viška, obožavala njihove kampanje i divila se radu velike Alex Box. Illamasqua je za mene uvijek predstavljala kreativnost, raznolikost, toleranciju – i prije svega – hrabrost. Hrabrost da budem drugačija, da budem svoja, da se barem nekom sitnicom izdvojim iz relativno jednolične mase. Da centrom Zagreba prošetam noseći zeleni Apocalips ruž, potpuno svjesna da ću dobiti i čudne poglede, i čuti svakakva šaputanja i komentare. A Illamasqua mi je tada davala veliki dio spomenute hrabrosti – promičući raznolikost u svojim kampanjama, koristeći predivne modele svih starosnih skupina i boja kože.
Nakon što sam na stranici branda pročitala gore postavljenu “objavu”, najprije sam se šokirala, a onda i rastužila. Rastužila, zato što sam shvatila da je zlatno doba ovog branda i njihovo promoviranje različitosti i tolerancije ovim činom i službeno završilo. Objava je, sama po sebi, apsolutno kontradiktorna i ultimativno, pretužno dvolična. Recite mi, Illamasqua, tko se normalan ne slaže s vašim “Human Fundamentalism” vrijednostima? Ono što vam mogu sa sigurnošću reći je, da bi vam mnogi supporteri gospodina Trumpa rekli isto to. Stvar je u tome da situaciju možda vide iz druge perspektive i informiraju se iz izvora iz kojih vi, očito, ne. Iz cijelog je ovog cirkusa savršeno jasno kako ste situaciji pristupili izuzetno površno, radikalno i uma zablindiranog za drugačije mišljenje. Sve što u svojim “pravilima” navodite, u svom životu aktivno, hrabro i beskompromisno prakticiram otkad sam bila dijete, dok vi, kao brand, još niste bili niti u planu. Što mislite zašto ste mi na prvu toliko “sjeli”? Zato jer sam u vama (kakvi ste bili tada) prepoznala sebe. Ali za razliku od vas kakvi ste danas, ja još uvijek nisam isključiva. Ne “odričem” se svojih prijatelja s kojima se oko nečega ne slažem, već o stvarima razgovaramo, debatiramo, razmjenjujemo konstruktivne ideje i argumente – učeći jedni od drugih i u tom procesu intelektualno rastući zajedno.
Ovo što ste napravili je apsolutno tužno i sramotno, pogotovo s obzirom da ste svjetski poznat brand koji je dobar dio svog novca zaradio upravo od ljudi po kojima sada pljujete i kojih se javno odričete. A sve zbog čega? Jer su glasali za osobu x, a ne za osobu y? Gospodin Trump vam je toliko grozan da se odričete svih koji su za njega glasali (iako si je sam financirao kampanju, a unatoč tome što nije premazan svim mastima pa povremeno provali neku glupost, u praksi, u stvarnom životu, u svojim tvrtkama na visokim pozicijama zapošljava žene, gay muškarce i članove manjina)? Da li bi vam gospođa Clinton bila bolja, iako je u svojoj karijeri odigrala značajnu ulogu u rasturanju Middle-East-a, za svoju kampanju prihvatila milijune i milijune od Saudijske Arabije, u kojoj je biti gay kažnjivo smrću i LGBT osobe nemaju nikakva prava, a žene ne smiju voziti auto – kamoli biti voditeljice predsjedničkih kampanja, kao što je to bila gospođa Kellyanne Conway gospodinu Trumpu? Shvaćate li da se mnogi glasači ne slažu nužno u potpunosti s Trumpovom politikom, ali su glasali za njega jer im se činio kao manje zlo od Clinton? Shvaćate li koliko kontradiktorni, dvolični i neinformirani ispadate?
Predsjednik Illamasqua-e, gospodin Julian Kynaston, danas se na svom Twitter accountu također obrušio na followerse koji su se usudili kritizirati Illamsquinu “objavu”, ismijavajući broj njihovih prijatelja/followersa na Twitteru, aludirajući valjda da ljudi koji nemaju horde pratitelja na društvenim mrežama nemaju pravo na svoje mišljenje, ili da je ono samim time manje vrijedno nego njegovo. Zbilja gospodine Julian? I nije Vas niti malo sram?
Osim što se obrušio na pojedince, nije propustio niti dati svoje generalno mišljenje o svima koji se s njim ne slažu, proglašavajući ih “some real crazies”. E pa, hvala Vam na “komplimentu”, gospodine Julian, i nema na čemu zbog tisuća i tisuća potrošenih kuna na Vaše proizvode, i još tisuća i tisuća koje sam Vam indirektno priskrbila oduševljeno ih promovirajući među svojim prijateljima, čitateljima, poznanicima i klijentima. “Hvala” Vam što me je danas sram za svaki Vaš proizvod koji je netko drugi zbog moje recenzije ili mišljenja kupio.
Illamasqua kaže: “Illamasqua believe in the freedom of expression, equality and diversity.”, da bi svega par redaka nakon toga diskriminirali svoje kupce i fanove (političkih) stavova koji se ne podudaraju 100% s njihovima. Zbilja Illamasqua? Kako vam nije jasno da je dotično ponašanje (netolerancija na drugačije mišljenje) izuzetno blizu samoj definiciji fašizma? Podržavate raznolikost, osim kad se radi o raznolikosti mišljenja? Podržavate slobodu izražavanja, osim kad se izraženo mišljenje ne podudara s vašim, a u tom slučaju se dotične osobe odričete te je javno ponižavate i ismijavate na društvenim mrežama? LOL. Žao mi je što vam to moram reći (i ne mogu vjerovati da ste toliko slijepi da to sami ne vidite), ali u tom slučaju ne – ne podržavate raznolikost, i ne podržavate slobodu izražavanja. I ovo “žao mi je” ne koristim kao poštapalicu, već mi je istinski žao. Pretvorili ste se doslovno u ono protiv čega (mislite da) se borite.
Kao što je (navodno) Winston Churchill rekao – “The fascists of the future will call themselves anti-fascists.” Da mi je prije ovog cirkusa netko rekao kako će se dotična izjava moći savršeno primijeniti na vas, rekla bih mu da je lud.
Dave Rubin je cijelu problematiku i moje mišljenje oko svega izrazio bolje nego što bih ja ikada mogla, pa svakako pogledajte video.
Dragi moji, što vi mislite o ovakvom ponašanju velikih brandova? Mislite li da je primjereno politiku gurati u ozbiljan posao? Tolerirate li bezobrazluk brandova prema kupcima/followersima i utječe li to na vašu odluku o tome hoćete li nastaviti kupovati proizvode/usluge takvog branda? Da li u takvim situacijama svjesno odlučite više ne kupovati (čak i ako volite njihove proizvode) ili vam to nije važno? Svoje mišljenje pišite u komentarima, iskreno me zanima i apsolutno je dozvoljeno iznošenje dijametralno suprotnih stavova, samo vas molim da oni budu izrečeni na kulturan i civiliziran način. 🙂
