U jednom od prethodnih postova zamolila sam vas da mi napišete prijedloge kakve biste postove htjeli čitati u budućnosti, i jako puno vas je predložilo da povremeno ubacim i neki lifestyle post da se upoznamo na nekoj drugoj, manje formalnoj razini koja nema toliko veze sa šminkanjem i kozmetikom, pa here it is. Pokazat ću vam neke stvarčice koje obožavam i u kojima svakodnevno uživam – nadam se da vam neće biti dosadno. 😀

Za početak, nedavno sam kupila ovu predivnu zdjelu/svjećnjak u koju sam se na prvi pogled totalno zaljubila kao zadnji kreten. Površina joj je izbrazdana, “ispucana” i obojana nijansama starog zlata, tako da kad unutra stavite svijećicu doslovno izgleda kao neko magično svjetleće zmajevo jaje. 😀 Doslovno svaku večer s njom imam svoj mali ritual – skuham si najbolju kavu na svijetu (koju ćete vidjeti kasnije u postu), pogasim velika svjetla, upalim svijećicu u zdjeli, gledam u nju kao hipnotizirana, opuštam se, smišljam što ću iduće raditi i osjećam se kao neki mali Gandalf u svom lijepom brlogu kojeg osvjetljavaju magična zmajeva jaja. 😆 Zdjelu sam kupila u Mulleru po cijeni od 90ak kn, vjerujem da je neke poslovnice još uvijek imaju. Ja sam s njom oduševljena i jedna je od najljepših komada koje sam ove godine kupila za stan.

A sad malo basic bitch zimskog asortimana, jer realno, tko ne voli mirisne svijeće? 😀 Reći da ih ja volim je popriličan understatement budući da ih manijakalno skupljam i na lageru uvijek imam više nego nekoliko komada. Problem je u tome što sam (kao i u svemu ostalom) užasno izbirljiva i odana kad mi se nešto jako svidi – dotične stvari se ne mogu zasititi i od nje ne odustajem do te mjere da dosta emotivno doživljavam svaki kraj takvog vjernog “druženja” budući da se apsolutno sve što volim prije ili poslije prestane proizvoditi, a onda kreće panično skupljanje i kupovanje posljednjih preživjelih primjeraka po dućanima i internetu. Identična stvar se dogodila s mojim najdražim mirisnim svijećama na svijetu – Glade Warm Spice koje su bile limited edition za Božič prije, čini mi se, dvije godine. Uopće više ne brojim koliko sam komada skurila u tom periodu, ali prije jedno 6 mjeseci potrošila sam zadnji primjerak i više ih u našim dućanima nisam mogla naći ama baš nigdje. Na internetu isto nisam imala sreće, a onda sam prije mjesec-dva slučajno naletjela na sellera iz UK koji ih je shippao u Hrvatsku – recimo samo da sam se opet opskrbila za neko vrijeme. 😀

Inače jako volim Glade svijeće što se tiče kvalitete jer stvarno dugo traju, jako se osjete i puno su mi bolje nego recimo čak malo skuplje Air Wick, koje se puuuno brže potroše i slabijeg su intenziteta. Jedini je problem što ja želim samo Warm Spice, niti jedan drugi miris prije, niti poslije njega me nije toliko očarao. Povremeno kupim jedino jabuku i cimet, ona mi je isto ok. Warm Spice miriše po neodoljivoj kombinaciji začinjenog kuhanog vina i domaćih suhih keksa, prefinim zimskim začinima, izraženom cimetu, muškatnom oraščiću i “toplini” pečenja kolača, ali bez one slatkaste, teške, zagušujuće primjese. Totalni sam noob u opisivanju mirisa, ali meni miriše nekako “suho”, ako me kužite, na najbolji mogući način. Nema slatke ljepljivosti – samo čisti, suhi, topli začini, ne preslatki domaći keksi i cimet. Ukratko – za moje pojmove – savršenstvo bez mane i molim boga da je Glade vrati u asortiman, jer jednom kad potrošim i ove zadnje zalihe, bit će to jako, jako tužan dan. 😀

A taman prije nego što sam se napokon uspjela ponovno opskrbiti svojim ultimativnim neprežaljenim faovritima, u Mulleru sam naletjela na ovo slatko poklon pakiranje Glade Jabuka i Cimet od četiri mini svjećice. Po gramaži proizvoda vas ovaj paket ispadne najpovoljniji pa ga svakako preporučujem ako volite ovu kombinaciju mirisa, a osim jabuke i cimeta, u ponudi je još jedan – ako sam dobro zapamtila, neki s vanilijom. Paket dođe oko 56 kn, a kvaliteta je jednako dobra kao i kod uobičajenih single Glade svijeća. 🙂

Dok sam skenirala što još ima u polici sa svijećama, u jednom trenutku me skoro lupio herc jer mi je pogled pao na ovu ljepoticu čije me pakiranje bojom podsjetilo na moj ljubljeni Warm Spice. Nažalost, miris nije toliko savršen, ali je jako, jako dobar pa sam uzela i nju. Svjećica se zove Homemade Biscuit Delight, a upravo tako i miriše – kao nešto slatkastija verzija Warm Spice-a s nepogrešivom i dosta izraženom vanilijom. Ja osobno nisam ljubitelj vanilije, ali ova kombinacija mi je čak ok jer začini vaniliju dosta smiruju i ne radi se o onom (meni) nepodnošljivom scenariju u kojem vanilija prejako dominira. Ako ste ljubitelj gurmanskih mirisa s vanilijom, mislim da će vas ova svjećica oduševiti i svakako je pošnjofajte kad naletite na nju negdje u prolazu. 🙂

A pogledajte ovu divotu. 😀 Moj zimski stash Yankee Candle voskića koji su definitivno najintenzivnija varijanta takve vrste mirisa i nema te klasične svijeće koja im može konkurirati. Na hrpici su moji apsolutno najdraži mirisi koje sam s godinama profiltrirala, a mislim da uviđate šprancu – najviše obožavam mirise hrane. 😆 :prase: Jedan od mojih najdražih mirisa ikad je definitivno Yankee Candle Cinnamon Stick. Dakle, ljudi, ako volite miris cimeta, nema dalje. Nema boljeg. Ovo je čisti, pomalo svježi cimet u svom najboljem i najjačem obliku. Vosak je toliko intenzivan da čak i ja, koja se u njemu rado utapam, odjednom topim najviše po jednu trećinu voskića, i to mi bude više nego dovoljno da jakim mirisom potpuno ispuni sobu od 30ak kvadrata. (Inače, vidjela sam kod nekih frendova kako se pate čišćenjem aroma lampica, kako lijevaju i stružu vosak van dok je još u tekućem stanju, pa evo savjet kako je ja potpuno “bezbolno” čistim – nakon 3-4 sata “rada”, kad lučica dogori i vosak prestane širiti miris, aroma lampicu ostavim na miru dok se vosak ne stvrdne, a zatim je na 10ak minuta ubacim u zamrzivač. Nakon toga, izvadim je van, lupnem s njom po ruci i vosak se u jednom jedinom savršenom komadu odlijepi iz lampice, i ona je spremna za novu rundu). 😀 Osim mog najdražeg cimeta, tu su i Spiced White Cocoa, Pain Au Raisin i Chocolate Layer Cake – svi redom savršeni za hladne dane. 🙂

Tijekom prošlog darivanja, hrpetina vas me pitala gdje sam nabavila rozu kutijicu/ladičar u koju sam vam strpala božićne poklone, a odgovor je – u Lidlu!!! 😀 Najbolji Lidl, obožavam ga! <3 Pogotovo jer često imaju genijalne, predivne, čvrste i stvarno kvalitetne (a super povoljne) kutije – doduše, ovako lijepe kao što su ovi ladičari rijetko viđam i naravno da sam odmah kupila jedan sebi i jedan za vas, ali u njihovim katalozima svako toliko vidim jako lijepe setove kutija koji bi u Mulleru koštali barem 3-4 puta više. U svakom slučaju, vrijedi pratiti njihove kataloge, a slične organizatore po super povoljnim cijenama znala sam povremeno viđati i u Interspaar-u. 🙂

Osim savršenih kartonskih ladičara, u jednom dućančiću izvan Zagreba naletjela sam i na ovu predivnu drvenu mini komodicu s čak 9 ladica koju možete koristiti za doslovno sve živo što vam padne na pamet – začine, kozmetiku, nakit itd. itd. Komodica je posebno kul jer osim samih ladica, ima i povišenu “ogradicu” na gornjem dijelu pa i tamo možete staviti određen broj stvari. Uglavnom, obožavam ovakve fora organizatore jer, osim što su super praktični, definitivno uljepšavaju svaki kutak u kojem se nalaze.

A budući da sam totalni freak za lijepe kutije i organizatore generalno, u Mulleru su me totalno osvojile ove dvije ljepotice. Čim sam ih vidjela, odlučila sam da idu sa mnom doma, a tek sam se naknadno planirala zamarati s tim čiji će poklon u koju ići. 😀 Prva je klasična okrugla kutija s crvenim poklopcem i elegantnom, širokom crvenom vrpcom, ali ono što me na njoj zapravo osvojilo je hrapava, pomalo izgrebana i šarena tekstura donjeg dijela. Jedna od ljepših kutija na koju sam naletjela ove sezone, tako da sam je morala kupiti. Uz nju, skoro sam se raspametila kad sam ugledala ovu famoznu, drvenu kutiju/koferić s kožnom ručkom i metalnim bravicama za zatvaranje. Pravi mali koferić s motivom božićnog medvjedića – ne znam za vas, ali ja sam preveliko dijete da nešto ovakvo propustim. Najprije zamračim na mozak, počnem skvičati, kupim, a tek onda na putu do doma razmišljam o eventualnim posljedicama, nakon što me razbistri i šokira hladni zrak nakon onog pakla u Mulleru. 😆 Zbilja, ne znam jeste li primijetili, ali ja svaki put umrem od vrućine koliko napiče grijanje – valjda namjerno da ljudi dobiju blagu temperaturu pa kupuju gluposti, kao npr. ja. :facepalm: 😀

Gotova priča s kutijama, idemo malo na knjige. 😀 Na hrpici možete vidjeti neke od meni najdražih makeup knjiga u cijeloj mojoj kolekciji, a njih vam planiram detaljnije predstaviti u zasebnom postu (ili dva, jer ih imam poprilično). Kad se umorim od laptopa, pisanja, mailova, tipkanja i elektronike generalno, slobodne trenutke obično kratim čitanjem, a jedna sam od onih old school duša kojima ništa ne može zamijeniti pravu, fizičku knjigu u rukama. Volim ih jer imaju nevjerojatnu sposobnost pokazati nam stvari koje sami nikad ne bismo otkrili, u sekundi nas teleportirati na mjesta koja inače nikad ne bismo posjetili i otvoriti naš um idejama koje u njega u suprotnom možda ne bi imale pristupa. Knjige su neprocjenjiv izvor znanja i moći, akumulirane mudrosti često pametnijih i iskusnijih od nas, i upravo zato mi nikad neće biti jasni ljudi koji ne čitaju na regularnoj bazi. Uz sve probleme i negativne strane modernog života, svejedno živimo u daleko najboljem periodu u povijesti ljudskog roda, u vremenu kad su nam milijarde i milijarde svih mogućih informacija doslovno na dohvat ruke (miša, ili tipkovnice), u kojem je bilo kakva komunikacija trenutačna, a konstantno učenje, unaprijeđivanje i neograničen pristup znanju lakši nego ikada do sad i po meni je suludo takvu situaciju, do koje smo došli velikom žrtvom naših predaka, ne iskoristiti. Malo sam skrenula s teme, ali poanta je – knjige su zakon, obožavam ih i najtoplije preporučujem svima da pokušaju smanjiti vrijeme koje gube na svakodnevno skrolanje Facebook feedom i sl. (a više manje svi to radimo) i dio tog vremena radije posvete čitanju neke prave, smislene knjige. 🙂

Još jedna stvar koju manijakalno skupljam su – lijepe i posebne bilježnice. Otkad znam za sebe crtam, pišem, skiciram, zapisujem – i opet, najdraže mi je to raditi po pravim, fizičkim bilježnicama. Imam doslovno kutije bilježnica ispunjenih do zadnje stranice, i vjerovali ili ne, sve ih potrošim. 😀 Iako bi za to poslužili i neki običniji primjerci, ja se u ovom slučaju vodim logikom “zašto bih pisala po bezveznoj bilježnici, kad mogu po nekoj neobičnoj”. Bezvezne su za posao/školu/faks, a za sve ostalo, tu je Paper Blanks. <3 Na kraju krajeva, gledam ih svaki dan, non stop prevrćem po rukama – što mi je osobno još jedna prilika više da u svakodnevni život na regularnoj bazi ubacim mrvicu ljepote i sreće, jer sreća je definitivno u malim stvarima, a mene ovakve stvari neizmjerno vesele. 🙂 Od bilježnica koje se mogu kupiti kod nas, daleko najposebnije su mi predivne Paper Blanks, a među najdražima mi je i ovaj predivni Grifyndor rokovnik kojeg sam dobila, normalno, u Hogwartsu. 😆

Ove godine sam po prvi put pronašla i zaista odličan rokovnik za posao. Naime, velika većina rokovnika ima znatno smanjen prostor za vikend, a to je upravo ono što nama vizažistima najviše treba tako da sam već sama sebi pojela živce s vječnim pisanjem rasporeda za subotu pod srijedu ili četvrtak jer mi u samu kućicu od subote gotovo ništa ne stane. Mojim je mukama napokon došao kraj kad sam naletjela na CHICovnik i sad mi je žao što ih nisam otkrila ranije, jer osim što im rokovnici imaju najnormalniji prostor za vikend podijeljen po satima od 8 do 20 h (kao i za sve ostale dane), dovoljno su mali i kompaktni da stanu u svaku torbu. Dizajn je također jako lijep i stvarno nemam apsolutno nikakvih prigovora. Ako ste u potrazi za novim rokovnikom koji će zadovoljiti sve potrebe žena koje vole sve živo zapisivati, look no further. 😀 Ako vas zanima kako izgleda unutra, možete ga prelistati na ovom linku, a naručiti ga možete ovdje.

I najbolje, naravno, ostavljam za kraj – a ako malo bolje pogledate dotične artikle, mislim da je vrlo jasno koja im je zajednička poveznica. 😆 Za one koji me ne znaju – ja sam Petra, i neliječeni sam ovisnik o čokoladi. Šalu na stranu, veliku većinu vremena se zaista zdravo hranim i pazim da ne jedem previše slatkog, ali kad odlučim da sam zaslužila počastiti se, onda to u posljednjih par mjeseci bude gotovo isključivo s nekom od ovih predivnoća. Lindt Wiehnachts-Chocolade Classic je ultimativno savršenstvo jer spaja moje dvije ogromne ljubavi – čokoladu i cimet. Mislim, ne znam što da uopće kažem, sve je tu odmah jasno, jedino mi je žao što je ovo limited edition kojeg izbacuju samo za blagdane, a ovo je jedna od rijetkih stvari koju se zbilja ne usudim kupovati u zalihama jer bih pedeset komada smaknula u tjedan dana da ih toliko imam doma. 😆 Uglavnom, ako volite (Lindt) čokolade i ako volite cimet, ovo morate probati (ako već niste). Ja je redovito pronalazim u Mulleru, nisam sigurna može li se naći i u drugim dućanima. Druga stvar koja me ove jeseni i zime potpuno očarala je Nescaffe Double Choca Mocha. Ljudi moji, omg omg, što reći!!!! Inače uopće ne pijem kavu, ali ovo čudo je nevjerojatno! Da, da, znam da to nije “prava” kava, da se ne računa ako nije turska, bla blaaaaa, okej, sve znam. 😀 Uglavnom, kupila sam je prije koji mjesec dok sam prolazila mimo police u Interspaaru, kad mi je oko zapelo za natpis Double Choca. Dalje nisam čitala jer mi se mozak instantno blokirao od sreće, i već je bila u košarici. Kog briga što dalje kaže, ako na nečemu piše double choca – DAJ. Uglavnom, nešto prefino i puuuuno bolje od “običnog” ne-duplog Nescaffe-a od čokolade (za kojeg sam dosad mislila da je super). I za kraj, jedan savršen čokoladni kolač kojeg doslovno nikad ne bih otkrila da nije bilo jedne divne gospođe koja je dotični brand spomenula na jednom seminaru na kojem sam bila prije par tjedana. Čim netko spomene finu papicu, normalno da si ja to odmah moram zapisati, a gospođa je spomenula kako u Interspaaru kupuje nekakav fini biskvit marke StMichel. Ja, seljo, za dotični brand nikad čula, ali ajde, zapisala sam si ako ikad naletim… Uglavnom, par dana kasnije u Interspaar-u, rujem ja po polici od kruha, kad između silnih peciva odjednom izviri neka kutijica i na njoj natpis StMichel. Odmah mi se upalila lampica zbog imena, a tek kad sam je izvukla van i vidjela da u kutijici nije obični biskvit nego nešto crno aka čokoladno, malo mi je falilo da ne počnem ozbiljno vjerovati u sudbinu. 😀 Uglavnom, ovo je nešto savršeno. Ne znam uopće kako bih kolač opisala jer nisam neki slastičarski stučnjak – ali to je jedan od onih kolača koji nije niti skroz suh, niti skroz mokar. Znate ono, vlažan je, ali potpuno kompaktan. Možete ga narezati na tanke kriškice i ne raspada se, ali je i dalje mokar, a u tijestu su rastopljeni i razmrvljeni dijelovi preeeefine, pomalo gorkaste čokolade. Evo sline mi krenu dok ga samo opisujem, mislim da to dovoljno govori. 😆 Sve u svemu, oduševljena sam i draga gospođo Hrvojka, ako ikad ovo budete čitali, hvala Vam na ovom vrhunskom otkriću! Za sve vas koji želite isprobati, u mom Interspaar-u ovaj vrag stoji doslovno zabijen na najdonju policu među štruce kruha. Totalno nepravedno i neprimjereno mjesto za ovakvo gurmansko savršenstvo. 😀

I to bi bilo sve za danas, nadam se da vam se post svidio. Ako biste htjeli više ovakvih, neformalnih lifestyle priča, svakako mi javite u komentarima pa ću ih povremeno ubaciti ako bude zainteresiranih. 🙂

U idućem postu donosim vam recenziju nove okoloočne kreme u mom životu koja me potpuno oduševila (što se zaista ne događa često). Želim vam lijep i veseo završetak protekle godine, zabavite se na dočeku Nove i naravno, čuvajte se petardi! 😀

Šaljem puse, Petra :-*