U posljednjih par godina, doslovno na sve strane iskaču reklame za dermalne filere. “Senzualne usne u pola cijene!“, “Izravnajte nos bez noža!“, “Akcija – istaknite jagodice!“, “Definirajte čeljust filerima!“… Filere danas radi svatko, i svugdje. Strašno su dobili na popularnosti, što zaista nije nimalo čudno s obzirom na tvrdnje koje uz njihovu aplikaciju po defaultu idu. Napravljeni od komponenti koje su u potpunosti kompatibilne s našim tijelom, samorazgradnja i relativno brzo nestajanje – zvuči zaista predobro da bi bilo istinito. Pa, kako to često bude, ako nešto zvuči predobro da bi bilo istinito, vjerojatno i jest predobro – da bi bilo istinito.

Klijenti me kroz razgovor jako često pitaju što mislim o (primarno hijaluronskim) filerima i imam li za preporučiti nekog tko ih dobro radi – ovaj je post namijenjen prije svega njima i svima onima koji tek razmišljaju o filerima. Ako već imate čvrsto formirano mišljenje o ovoj temi i mislite da su fileri the best thing ever, slobodno preskočite ovaj post – samo će vas naživcirati. 😀 Inače, da budem potpuno iskrena – i sama sam povremeno razmišljala o njima – budući da imam velike oči i posljedično tome, “fine”, prostrane podočnjake koji, logično, s godinama postaju sve izraženiji, a kad sam posebno neispavana, pretvore se u duboke rupe – nekoliko puta sam pomislila kako ideja njihovog popunjavanja filerom zvuči zaista primamljivo. Jer, hijaluronski fileri su ionako totalno bezopasni budući da se sastoje se od istih komponenti koje naše tijelo prirodno sadrži i, posljedično tome, prirodno se i u potpunosti samostalno razgrađuju i odlaze iz našeg tijela, zar ne?

Nažalost, odgovor je – NE (barem ovaj zadnji dio tvrdnje), a sad ću vam reći i zašto to mislim. Da odmah riješimo mandatorne “ograde” – svi znate da nisam liječnik niti dermatolog i sve što dalje slijedi je jedino i isključivo moje osobno mišljenje izgrađeno na zdravoj logici, istraživanju, razgovoru s prijateljima i poznanicima liječnicima koji su potvrdili moje sumnje i osobnom iskustvu kroz rad s licima mnogih dragih klijenata koji dugoročno koriste filere.

Prvi i glavni razlog zbog kojeg se sama nikad nisam odvažila na filere je taj što, zbog prirode svog posla, iz prve ruke iz bliza gledam i diram lica klijentica koje ih koriste. Budući da većinu svojih klijenata viđam nekoliko puta godišnje, u idealnoj sam vremenskoj poziciji da s odmakom od par mjeseci mogu lako primijetiti promjene na njihovim licima. Znate i sami – kad nekoga gledate svaki dan (što vrijedi i za gledanje samih sebe u ogledalu), teže je primijetiti neku promjenu koja se događa postupno kroz duži period, nego ako nekog vidite danas, pa idući put tek za pola godine – u tom slučaju ćete odmah primijetiti ako se nešto promijenilo. Ono što sam kroz posao shvatila je sljedeće – klijentice bi mi pričale kako im se filer razgradio i nestao te kako moraju na “nadopunu”, a ja bih jasno vidjela da im je volumen lica i dalje povećan, međutim, ne na isti način kako je bio povećan tijekom prethodnog termina. Tijekom dužeg perioda obraćanja pažnje, primijetila sam da koža klijenata koji redovito koriste filere s vremenom dobiva neke čudne grbice i neravnine kojih prije nije bilo – čak i kad se radi o filerima za koje proizvođač (i osoba koji ih aplicira) tvrde kako nisu trajni te garantiraju njihovo samostalno raspadanje i odlazak iz organizma.

Osim toga, čak i kao potpunom laiku, oduvijek mi je bila potpuno nelogična tvrdnja da se koža (odnosno filerom tretirano područje) nakon njegove razgradnje vraća u svoje originalno stanje. Ovo je po meni totalno nategnuta i neiskrena teorija budući da naša koža nije beskrajno elastična. Da, možda je moguće da se koža vrati u originalno stanje nakon prvog ubrizgavanja filera, ali što kad ubrizgavanje ponovimo tri, pet, deset ili više puta? Zamislite balon koji se konstantno napuhava (ili puni vodom) i ispuhuje – mislim da je svima jasno da će nakon nekog vremena u ispuhanom stanju postati labaviji nego što je bio prije prvog napuhavanja te će, posljedično tome, svaki idući put biti potrebno malo više zraka (ili vode) kako bismo ga napuhali do točke napetosti.

A onda sam naletjela na ovaj video koji je dodatno potvrdio sve moje sumnje. Ako koristite filere, ili ste ikad pomislili na njih, svakako ga pogledajte – mislim da nema boljeg sadržaja na tu temu na cijelom internetu.

Kratki sažetak za one kojima se ipak neće dati pogledati cijeli video – dr. Gavin Chan, koji se filerima bavi preko 15 godina, odlučio je da više neće aplicirati filere (na njegovom kanalu imate i video pod nazivom “Why I stopped filling faces”) jer je u suradnji s kolegom, dr. Mobin Master (radiolog) radio MRI skenove na pacijentima i dokazao da se fileri apsolutno NE razgrađuju i ne odlaze iz organizma, barem ne u niti blizu kratkom periodu koji se komunicira i prenosi pacijentima. Kod nekih pacijenata, fileri su u organizmu bili prisutni čak i desetak godina nakon zadnje aplikacije! Doduše (i sada dolazi najveći catch) – ne na istom mjestu gdje su originalno ubrizgani!!! Ono što se u stvarnosti dogodi je to da se fileri s vremenom jednostavno “rastoče”, pomaknu i “otplove” u susjedne dijelove kože, što posljedično rezultira čudnim grbicama, neravninama i mini otocima po licu, na mjestima gdje ih ne bi smjelo biti.

Osobno, poprilično sam uvjerena da je upravo ova pojava uzrok napumpanog “hrčak” izgleda kojeg s vremenom poprimi ogromni broj korisnika koji filere koriste na regularnoj bazi i kroz duži vremenski period, čak i ako filere apliciraju npr. isključivo u podočnjake. Filer neko vrijeme stoji tamo gdje je originalno i zamišljeno da stoji (npr. na području podočnjaka), a onda se lagano kreće “prolijevati” i pod utjecajem gravitacije, mimike lica i sl. odlazi prema jagodičnoj kosti. Posljedično, sada postoji još veća razlika između “ispuhanog” podočnjaka i dodatno “podebljane” jagodične kosti, pa u idućoj aplikaciji treba još više filera nego prethodno kako bi se ta razlika u visini kože izjednačila. I tako, malo po malo, padamo u začarani krug koji u ogromnom broju slučajeva neminovno vodi do generalnog povećanja volumena lica i otečenog hrčak efekta.

Žene moje drage – prelijepe ste bez filera! Pa čak i unatoč tome, ja zaista ne bih rekla riječ protiv njih da nisam iz prve ruke u masu navrata primijetila loše posljedice njihovog dugoročnog korištenja. Molim vas, budite oprezne!!! Briga o svojoj koži i ljubav prema svom tijelu je jedno (i apsolutno poželjno). Što se tiče zdravstvenih problema na koži, naravno da ama baš uvijek podržavam (dapače, mislim da je najpametnije) čim prije potražiti savjet i stručno mišljenje liječnika, dermatologa ili iskusne kozmetičarke. Osim toga, apsolutno podržavam ama baš sve kozmetičke tretmane koji se tiču “pamperinga”, odnosno koriste neinvazivne metode njege i rade na poboljšanju zdravlja i izgleda naše kože. Ali, invazivno ubrizgavanje stranih komponenti u naša lica i tijela, samo zato da bismo zadovoljili neke pomodne estetske standarde (i posljedično tome, svi izgledali isto) je nešto sasvim drugo. Mislim da tretmani ovog tipa dugoročno donose više štete nego koristi – i to ne samo zbog svega prethodno navedenog, već i zato što smatram da afirmacijom i poticanjem misli koje ovakvim tretmanima prethode, mlađima od sebe također poručujemo isto – normaliziramo bespotrebne, umjetno stvorene komplekse i svojim primjerom ih učimo da nisu dovoljno dobri.

Učimo ih da savršeno normalan i funkcionalan nos nije dovoljno dobar jer ima kvržicu. Učimo ih da savršeno normalne i lijepe usne nisu dovoljno dobre jer ne izgledaju kao da su napravljene kod vulkanizera. Učimo ih da savršeno lijepe oči nisu dovoljno dobre jer nisu kao “lisičje”, nategnute i zakrenute prema gore.

Smatram da su mlade žene i djevojčice danas u katastrofalno grdoj situaciji što se tiče pritiska odrastanja s društvenim mrežama i neopisivo mi je drago što sam odrasla u vrijeme dok tog pritiska nije bilo. Bude mi zaista žao kad vidim objektivno prezgodne, unikatne mlade cure koje maštaju o operaciji nosa, pumpanju usana i “fox eyes” zahvatu, i ne kuže da su sto puta ljepše nego umjetni, plastični instagramski klonovi koji su se iz nekog, meni neshvatljivog razloga, nametnuli kao današnji ideali ljepote. Kod svih identičan nos, identična, prevelika usta koja često izgledaju bolno otečeno i napumpano do razine prsnuća, oči prisilno nakošene i zategnute do iza ušiju – mislim wtf? Vjerujte mi, toliko ste ljepše bez toga – znam to, jer vas šminkam, poznajem vaša lica u detalje i vidim svaku posebnost koju sami ne vidite.

Nemojte me krivo shvatiti – znam da mnogi vole filere. Ako ste jedan od zadovoljnih korisnika filera i pozitivne strane vam subjektivno nadmašuju negativne – super, u tom se slučaju ovaj post evidentno ne odnosi na vas. Poanta mog posta je što glavne tvrdnje koje se uz filere vežu nisu točne (dakle, ne razgrađuju se samostalno, i ne odlaze iz organizma kroz 6-18 mjeseci, niti blizu). Iz tog razloga, moj post je namijenjen prije svega onima koji tek razmatraju filere, a nisu svjesni ove činjenice, kao dobronamjerno upozorenje da prije konačne odluke zastanu, detaljnije istraže problematiku i malo bolje razmisle, budući da priča nije niti jednostavna, niti jednostrana kao što se na prvi pogled čini. Što se mene tiče – negativne strane i dugoročni, nepoželjni efekti koje fileri izuzetno često za sobom povlače premašuju one pozitivne te smatram da zaista nisu vrijedni rizika i drago mi je da sve više klijenata s kojima sam o tome razgovarala razmatra (prisilnu) razgradnju postojećih filera injekcijom i okretanje drugim, manje invazivnim kozmetičkim metodama.

A ako unatoč svemu želite koristiti filere – go for it, samo pliz budite svjesni da priča apsolutno ima i negativne strane, koje će vam ogromna većina onih koji filere apliciraju mudro prešutjeti. Doooobro se informirajte o svim rizicima i dugoročnim mogućim posljedicama takvih zahvata.

Šaljem puse, Petra 🙂