Ako pratite fashion događanja, vjerojatno ste proteklih tjedana naletjeli na priču australskog modela, Anthea-e Page, koja je na Fashion Weekendu u Sidneyu zaradila zlatni stafilokok od prljavih kistova kojima ju je šminkao netko od prisutnih makeup artista. Radi se o dosta nezgodnoj i neugodnoj temi, i dvoumila sam se da li da uopće pišem o njoj javno, ali na kraju krajeva – zašto ne. Stalo mi je do mojih klijenata, do svih modela s kojima sam ikad radila i do svake osobe koja mi sjedne u stolicu, i želim vam svima skrenuti pažnju na neke, po meni užasno bitne, stvari. Dosta davno sam bila objavila jedan od najčitanijih postova na blogu (Kako se što bolje pripremiti za profesionalno šminkanje), u kojem sam vam savjetovala što sve kao klijent trebate/možete samostalno poduzeti kako biste bili što zadovoljniji rezultatima profesionalnog šminkanja pa svakako bacite pogled i na njega, a sad ću se osvrnuti na još jednu strašno bitnu stvar na koju trebate obratiti pažnju.

Nije tajna da sam osobno opsjednuta higijenom kod šminkanja klijenata, no nažalost, takav stav definitivno još uvijek ne predstavlja nešto što se kod nas (potpuno) podrazumijeva, niti ćete na takav tretman naletjeti baš svugdje. Ovim postom zaista ne želim nikoga prozivati, već samo pokušati podići svijest o higijenskim standardima kojih bismo se svi trebali pridržavati – i kod svojih kolega, i kod klijenata. 🙂

Možda toga niste svjesni ako nikad niste bili na profesionalnom šminkanju, ali ono je zapravo dosta intiman čin tijekom kojeg vam netko stoji (i diše) na svega nekoliko desetaka centimetara od vas i po sat vremena vam neprestano dodiruje lice. Mislim da zaista ne treba naglašavati kako je, da bi nešto takvo rezultiralo ugodnim iskustvom (i za vizažista, i za klijenta), nužno potrebno da se bude čist, svježe otuširan, ugodnog mirisa, svježeg daha i sl. Opet riskiram da većina vas na ovo preokrene očima i pomisli kako pišem preočite stvari, ali vjerujte mi, iznenadili biste se koliko ljudi o tome jednostavno ne razmišlja (i vizažista, i klijenata). 🙂 Radi se o vrlo jednostavnoj (i naoko očitoj) stvari koja iskustvo šminkanja može dovesti od krajnjeg neugodnog užasa, do istinskog uživanja (za obje strane), naravno u ovisnosti o tome koliko se (ne)pridaje pažnja ovakvim stvarima. Neusporedivo je ljepše kad vam klijenti npr. govore kako vam super i ugodno mirišu ruke (s kojima im ipak dosta dugo prtljate oko nosa pa itekako primijete), nego kad im sat vremena npr. smrdite po cigaretama jer ste neposredno prije termina pušili. Jedna takva, naoko mala sitnica kao što je miris, nekome može totalno upropastiti cijelo iskustvo šminkanja, ili ga napraviti odličnim i super ugodnim. Tako da ono, nije naučna fantastika zaključiti kako je izuzetno bitno pobrinuti se da budemo čisti, ugodnog, svježeg, neutralnog i ne prejakog mirisa, čistih ruku s kojih su uklonjeni svi neugodni mirisi i sl.

No, ono što je daleko važnije, i zbog čega u državama koje imaju (bolje) regulirane standarde profesionalnog nanošenja makeup-a možete bez problema zaraditi tužbu, je (ne)higijena samog pribora koji na klijentima koristite. Non stop o ovome tupim, ali nažalost, svijest o tome koliko je higijena samog pribora bitna kod nas je još uvijek poprilično niska. Vizažizam je kod nas još uvijek poprilično marginalno zanimanje utoliko što nije potpuno regulirano niti strogo definirano zakonima, ali s druge strane, imamo zdrav razum i neke stvari zaista nije toliko teško zaključiti. Nema tu puno filozofije – u procesu šminkanja vi dodirujete nečije lice i sluznicu (kutevi oka, usne, korjen trepavica…) kroz koju se bez problema mogu prenijeti sve moguće i nemoguće infekcije. Zato je od ključne važnosti i užasno bitno paziti na higijenu samog pribora – kako biste zaštitili i klijenta, da ga ne zarazite prljavim makeupom/kistovima, ali jednako tako i sebe (ukoliko klijent ima neku infekciju, kako je ne biste prenijeli na svoje kistove, pa s njih opet na svoj pro makeup i dalje na nekog drugog klijenta). Svemu ovome se može bez problema doskočiti slijedeći nekoliko jednostavnih, ali super bitnih pravila.

1. Koristite jednokratne aplikatore kad god (i gdje god) je to moguće, pogotovo za makeup koji direktno dodiruje sluznicu i/ili je tekuće/kremaste konzistencije, pa samim time podložniji prenošenju i razvoju bakterija (maskara, ruž, sjajilo…). Ako s jednom maskarom šminkate više klijenata, neka vam ne pada na pamet koristiti na svima originalnu četkicu. Time doslovno prizivate da nekome (u najboljem slučaju) priuštite infekciju oka, a za tim nema apsolutno nikakve potrebe jer postoje jednokratni aplikatori koje JEDNOM močite u maskaru i nakon korištenja frknete u smeće. Dakle, originalna maskara uvijek ostaje čista, i niti jedna korištena četkica/aplikator ne vraća se unutra nakon prvog “močenja”. Ako se bavite (ili tek planirate) baviti šminkanjem drugih, a niste čuli za jednokratne aplikatore, preklinjem vas, ove iste sekunde otiđite na eBay i searchajte “disposable mascara (ili makeup) wands/aplicators” i naručite si pakiranje/dva/sedam, ovisno koliko često radite, POGOTOVO onih za maskaru.  Računajte da vam za jednu osobu trebaju minimalno dva aplikatora jer nema višestrukog močenja istog aplikatora. Na eBay-u ćete ih naći u nekoliko vrsta, oblika i veličina – obično nisu skupi i dolaze u velikim pakiranjima po 100-200 komada. To je nešto na čemu zaista ne smijete štedjeti, i neka vam zaista ne pada na pamet nekoga šminkati bez da ih koristite.
2. Iz prvog pravila vjerovatno i sami možete izvući drugi zaključak, a to je – NO DOUBLE DIPPING, odnosno, jedan te isti aplikator NIKADA ne močite dvaput u maskaru/ruž/sjajilo, jer ste time uništili primarnu svrhu jednokratnog aplikatora. Jer ako klijent npr. ima neku infekciju, vraćanjem istog aplikatora u proizvod nakon što ste njime dirali klijentovo oko, proizvod ste automatski kontaminirali i postoji ogromna šansa da njegovim daljnjim korištenjem infekciju prenesete idućem klijentu.
3. S vremenom potencijalno težite tome da za svakog klijenta (ako je ikako moguće) imate osnovni set čistih kistova, ILI obavezno koristite otopinu za spot cleasning kojom ćete kistove dezinficirati između klijenata. Spot cleansing je brzinska metoda čišćenja/dezinfekcije kistova kojom kistove bez vode i sapuna istrljate gotovom otopinom za dezinfekciju, tako da ona dobro dođe npr. na revijama, gdje obično vlada opći kaos i gdje vam se na stolici u svega nekoliko sati često izreda po desetak modela. Osobno ga ne preferiram jer, iako kistove dezinficira, u njima i dalje ostaje dobar dio prethodnog pigmenta, odnosno, tom metodom ih nikad ne možete potpuno oprati kao vodom i sapunom. A budući da prljav kist u pravilu lošije blenda nego čist, sa sobom uvijek nosim cijelu hrpetinu kistova i nastojim imati čist set za svakog klijenta/modela. Da, znam, ovo predstavlja potencijalni problem ako ste tek počeli sa šminkanjem i još uvijek nemate veliki kit niti previše kistova, ali po meni je najbolje rješenje za sve navedene probleme. Iako nije nikakva tajna da obožavam kistove, vjerujte mi, za osobnu uporabu mi ne treba oko 250 komada, koliko ih imam. Mislite da mi se, nakon odrađene svadbe s 5-6 klijentica, pere po 150 kistova? Ili 200 komada nakon odrađene revije i 7-8 modela? Naravno da ne, i nema mi gore muke od pranja hrpetine kistova, ali to je cijena koju zbog svega navedenog plaćam. 😀
4. Nikada ne močite prste/kistove direktno u kremaste/tekuće proizvode (korektore, pudere, kremasta rumenila, gel linere…). Praškasti/suhi proizvodi nisu toliki problem jer zbog nedostatka vlage nisu dobra podloga za razvoj bakterija, ali kremasti i tekući itekako jesu. Osobno sve kremaste proizvode najprije čistom špatulicom vadim na metalnu paleticu ili dezinficiranu nadlanicu, a tek onda po njoj proizvod diram i manipuliram prstima/kistovima. Na taj način ste opet sigurni da nećete navući nikakvu infekciju u kremasti proizvod u vašem kitu.
5. Ruževe ne nanosite na klijentova usta direktno iz tubice (osim ako ne donesu svoj vlastiti ruž na kojem inzistiraju), već ih isto špatulicom malo sastružite na paletu/nadlanicu, pa s njih dalje nanosite na usne kistom ili jednokratnim aplikatorom. Ako ste ruževe depotirali u paletu, ne močite kist u nju više puta. Opet je sigurnije sa špatulom izvaditi malo ruža na paleticu za miksanje, pa s nje raditi dalje. Posebnu pažnju obratite ako klijent ima (vidljivi) herpes – osobno u tom slučaju bez iznimke koristim jednokratni aplikator za ruž koji nakon korištenja odmah bacam, budući da je herpes visoko zarazan i teško se uništava pranjem/uobičajenim metodama dezinfekcije, tako da tada uopće ne koristim svoje kistove, jer ih se ne bih više usudila koristiti na nikome drugom, bez obira na pranje. Osim toga, za takve slučajeve u kitu uvijek nosim i nekoliko prozirnih mini Compeed flasterića za tretiranje herpesa koji su stvarno odlični jer imaju dvostruku namjenu – osim što štite ranicu i spriječavaju širenje infekcije, zaista jako pomažu i kod vizualnog dojma jer prekrivaju i zaglađuju herpes te se preko njih odlično nanose ruževi/puderi/korektori.

Uglavnom, nadam se da ste shvatili bit. Koristite se zdravim razumom i logikom kako bi vaša šminka ostala čista i slobodna od prljavštine/infekcija. Koristite jednokratne aplikatore kad god je to potrebno (pogotovo za maskaru) i nikada, ali baš nikada ne radite double dipping u maskare/tekuće ruževe/sjajila/tekuće tuševe za oči i sl. Kod kremastih proizvoda ne močite prste/kistove direktno u originalno pakiranje, već najprije špatulicom izvadite malo proizvoda na paleticu, a onda s nje možete što hoćete. Da biste bili maksimalno sigurni, koristite čiste kistove za svakog klijenta, a ukoliko to nije moguće, kistove između klijenata obavezno dezinficirajte otopinom za spot cleansing pa ih po završetku posla, a prije idućeg klijenta, operite sapunom jer sama dezinfekcija ne izvlači sav pigment/prljavštinu iz kistova niti blizu dobro kao sapun i voda, a prljavi kistovi ne blendaju/ne rade jednako dobro kao čisti.

Nadam se da će ovo pomoći mlađim kolegama koji tek kreću u posao i možda se (još) nisu susreli s ovakvim stvarima (ili razmišljali o njima). 🙂 Vjerujte mi, nepoštivanjem pravila higijene pribora klijentu prelako možete prenijeti ozbiljnu infekciju, a to nikako ne želite da se dogodi – niti zbog njih, niti zbog vas. Jedan takav incident vas može stajati ugleda i budućih klijenata koji će vas zbog toga odlučiti zaobići.

A ako ste u ulozi klijenta, i u budućnosti biste htjeli otići na profesionalno šminkanje, najtoplije vam savjetujem da kod odabira vizažista (uz sve korake iz prethodnog, gore linkanog posta) pažnju svakako obratite i na izgled/čistoću nečijeg kita, odnosno, bez uvijanja i neugode zahtijevajte šminkanje čistim priborom i čistim kistovima. Manekenka iz spomenutog članka nije u tome sama – više ne brojim koliko mi se puta na revijama dogodilo da modeli namjerno eskiviraju vizažiste koji rade s prljavim priborom i namještaju si/mole me da ih ja šminkam jer znaju da je kod mene higijena na nivou na kakvom treba biti, a boje se na glas izraziti svoju brigu onima koji koriste prljav pribor, ili im je neugodno zamoliti ih da ga propisno očiste. Takve bi se stvari trebale podrazumijevati, ali kažem, iznenadili biste se. Kod nas se, nažalost, još uvijek ne podrazumijevaju budući da je cijela makeup industrija dosta loše zakonski regulirana. Vizažisti niču kao gljive poslije kiše (što je sasvim ok, uvijek sam za to da se ama baš svatko slobodno okuša u onome što voli/želi raditi), ali je problem u tome što bez kvalitetnog obrazovanja/edukacije, u kombinaciji s nepostojećom zakonskom regulativom ljudi najčešće nemaju pojma o higijenskim standardima zbog čijeg nepridržavanja mogu ozbiljno ugroziti tuđe zdravlje. Stoga se kao klijenti informirajte, pitajte, bez uvijanja tražite ono što želite i ne pristajte na šminkanje s prljavim priborom jer vas jedna takva, naoko banalna stvar, može skupo koštati. Ne shvaćajte takve stvari olako i ne stavljajte svoje zdravlje u ruke bilo kome.

S druge strane, kako imate potpuno pravo zahtijevati da usluga koju plaćate bude izvršena na najugodniji, najbolji i najsigurniji mogući način, jednak nivo poštovanja i razumijevanja morate imati i prema osobi koja vam tu uslugu pruža. 🙂 Pa tako na primjer, ako imate svadbu i vizažist vam dolazi na adresu, osigurajte mu dobro osvjetljenu, mirnu sobu ili kutak u kojem neće biti opasnosti da netko od vaših uzvanika/djece u gužvi zapne za nešto i ošteti profesionalni kit. Imajte na umu da, budući da profići većinu toga depotiraju iz originalne ambalaže u palete kako bi im kofer bio što lakši, jedna jedina paleta s depotiranim sjenilima kvalitetnog branda može vrijediti preko nekoliko tisuća kn, tako da se pobrinite da oko stola/po prostoriji gdje se šminkate ne trče zaigrana djeca/kućni ljubimci/veseli ujaci nakon sedme rakije itd. 😀 Svi smo ovdje prijatelji pa se nećete ljutiti na iskrenosti, i sigurno ćete se složiti sa mnom da je ovakve situacije bolje spriječiti, nego liječiti. 😀

Sve vam ovo govorim iz vlasitog iskustva, i ovim postovima želim generalno podići svijest (i svojih kolega, i klijenata) o mnogim stvarima o kojima se javno baš i ne govori, a mislim da za tim nema potrebe, i da se o tome treba pričati. Ljudi najčešće nemaju lošu namjeru (o kojoj god se strani radilo), već jednostavno ne znaju (ili ne razmišljaju). Isto kao što nekom neiskusnom/nedovoljno educiranom vizažistu možda neće pasti na pamet da vam nečistim priborom može prenijeti stafilokok, tako će neki klijent dok okrenete leđa koferu/stolu brzopleto umočiti ruke u vašu pro paletu korektora jer mu izgleda fora, pa da on to malo pobliže ispita/isproba. Ili će ne razmišljajući poticati djecu da pogledaju što vi to imate, i da se malo poigraju vašom pro šminkom. 😀 Ili će si na kraju, dok vi odete na wc, netko od uzvanika/prolaznika uzeti vašu maskaru da si doda malo na trepavice, iskoristiti originalni aplikator i vratiti ga u tubicu, misleći kako nije napravio ništa loše jer u privatnom životu dijeli maskaru s frendicama i ne vidi big deal u tome. Naravno, nakon toga tu maskaru vizažist može samo baciti u smeće, ili je ostaviti osobi koja ju je koristila i naplatiti joj novu. Što naravno, može dovesti do neugodnosti, čuđenja itd. Zato imajte na umu da profesionalni kit nije za igru – on je alat s kojim radimo i s kojim zarađujemo za život. Ako vas nešto zanima, slobodno pitajte. Ja ću vam bez problema izvaditi sa špatulicom ako nešto želite isprobati/vidjeti. Dapače, obožavam s klijentima pričati o kozmetici i nerijetko napravimo cijele popise stvari koje na njima koristim, a koje nakon toga sami požele kupiti. 😀

I to bi bilo to, mislim da sam pokrila više-manje sve što sam u ovoj rundi htjela reći. Ako vas bilo što zanima, ili imate ideju za novi post ovog tipa, slobodno pitajte. Što mislite o svemu ovome, kakva su vaša iskustva s profesionalnim šminkanjem? Vrlo bih rado čula vaše mišljenje, pišite mi u komentarima. 🙂

Čitamo se uskoro, šaljem puse, P. :*