Zašto je povremeno dobro baciti pogled na stare postove? Zato što onda shvatiš da je od prethodnog prošlo više od mjesec dana, uhvati te panika i počneš pisati kao lud. :'( Mislim da je ovo daleko najduža pauza od pisanja koju sam dosad imala, a sad je vrijeme da to i nadoknadim. Za one koji me ne prate na Facebook-u pa nisu u toku i ne znaju zašto me ovako dugo nije bilo – naime, prije cca 2 mjeseca otišla sam na daljnju edukaciju u londonski Academy Of Freelance Makeup (AOFM), jednu od najistaknutijih makeup akademija na svijetu s ograncima u Londonu, New Yorku i Parizu. Tempo je bio poprilično ubitačan i “od jutra do sutra”, tako da zaista niti uz najbolju volju nisam stigla pisati. Srećom, stigla sam malo fotkati, pa ću vam pokušati barem na taj način prenijeti malo doživljaja iz Londona. 🙂

Moram priznati da mi je teško početi opet pisati nakon ovako duge pauze. Gledam u ekran satima, napišem rečenicu-dvije, pa ih brišem jer mi zvuče totalno glupo. Ne znam jesam li u svom tom kaosu jednostavno izgubila mojo, ili upala u trenutačni writer’s block, ali mogu vam reći da je dosta scary. 😀 Pretpostavljam da je jedini način za vratiti se na staro – jednostavno nastaviti pisati, makar u početku zvučalo krivo i loše. 😀 Toliko toga mi se izdogađalo da ne znam odakle početi. Želim vam ispričati baš sve, a onda si opet mislim da vas većina toga vjerovatno ne zanima. Napisati jedan post od sto kilometara, ili ga razdvojiti na 2-3 normalnija?.. Najbolje da krenem od samog početka, pa gdje me tastatura odnese… 🙂

Budući sam ogromni geek po pitanju stvari koje volim, smatram da čovjek nikad ne zna dovoljno, i da se uvijek može više i bolje. U London sam otišla nakon što sam dobrih godinu dana tragala za najboljom školom u inozemstvu gdje bih se mogla dodatno educirati i usavršavati u svom poslu. Nakon hrpetine vremena utrošenog u istraživanje, odluka je pala na AOFM. Ono što me privuklo, a istovremeno je i glavni selling point dotične akademije, je činjenica da u njoj predaju zaista vrhunski stručnjaci i makeup artisti koji su danas redovito zaposleni u samom vrhu svjetske industrije. Radi se o školi gdje se uči od istinskih insidera svjetske modne/filmske/SFX scene, i nije bilo teško zaključiti da od takvih ljudi mogu zaista puno naučiti. Mojoj konačnoj odluci definitivno nije odmogla niti činjenica da se škola nalazi u Londonu, svjetskoj modnoj prijestolnici, i sad kad su se svi dojmovi pomalo slegli, mogu slobodno zaključiti kako je cijelo iskustvo bilo predivno, i kako ću ga definitivno pamtiti cijeli život. Da stvar bude još bolja, u Londonu mi se, totalno neplanirano, ostvarila i jedna ooogromna želja koju sam napokon prekrižila s bucketlist-a, no o tome ćete detaljnije čuti u jednom od idućih postova. Svejedno, ne mogu izdržati da vam ne dam barem mali teaser. So, here goes. 😀

Za početak, moram priznati kako me pratilo nevjerovatno lijepo vrijeme, pogotovo za londonske standarde. U gotovo 7 tjedana koliko sam tamo provela, kiša je padala možda 2-3 dana. I sva sreća da je bilo tako, budući da sam ogromni meteoropat i zbilja mrzim kišu. 😀 O samom bih gradu mogla pisati beskonačno – kako o dobrim, tako i o njegovim lošim stranama, kojih, vjerujte mi, itekako ima, i kojih nisi svjestan dok se u njemu ne “udomaćiš”. London kojeg posjetiš na nekoliko dana neprežaljena je ljepotica u koju si zaljubljen. London u kojem živiš malo duže vrlo brzo postane naporna oštrokondža kojoj bi najradije odalamio zidarsku. Naravno, ne uvijek i ne stalno, ali dovoljno često da Zagreb počneš gledati sasvim novim očima. 😀 No, da ne duljim previše, evo malo sličica…

Back home… <3

And back to work…

I to bi bilo to za početak, mislim da sam već pretjerala s količinom fotki. 😀 Da ne zagušim totalno ionako predugi post, ostatak pogledajte u Facebook albumu. Želim vam ugodan ostatak vikenda, a ja se bacam na drugi dio postova iz Londona.

Čitamo se uskoro! :*