Povremeno se susrećem s nedoumicama i pitanjima koja mi klijentice postavljaju, a iz kojih mi bude jasno da dobar dio nas ne zna točno kako makeup u stvarnosti funkcionira, koja je zapravo njegova uloga te što od njega realno treba, i još važnije, što ne treba očekivati. I to je sasvim u redu – zato sam tu da objasnim pa bez puno odugovlačenja, krenimo odmah na stvar. 🙂

Nerealno očekivanje broj 1. – “Nakon aplikacije makeupa, i dalje ne izgledam kao modeli na fotkama s Instagram profila vizažista.“

Kratko i jasno – šminka uživo nije Instagramski filter, niti savršena profi fotografija. Nikad nije bila, niti će biti. Instagram je jedno, a realnost nešto drugo. Kad kažem “instagramski filter”, poglavito mislim na sve vrste digitalnih filtera i aplikacija za manipulaciju fotografija koje mnogi content creatori masovno koriste prilikom objave svojih sadržaja. Stoga nije niti čudno da klijenti povremeno imaju totalno nerealna očekivanja od makeupa u stvarnom svijetu.

Nerealno predstavljanje radova i objavljivanje pretjerano obrađenih fotografija dovodi do totalnog zbunjivanja klijenata koji, konzumirajući takve sadržaje, dobivaju skroz krivu predodžbu o tome kako makeup u stvarnosti izgleda i što zapravo može, a što ne može postići. Da se razumijemo, naravno da svi mi kojima je posao vezan uz bilo kakav vizualni sektor svoj rad želimo prikazati u što boljem svjetlu, ali postoji ispravan način kako se to radi, i apsolutno neispravan, a sad ću objasniti i razliku između njih.

Ispravan način je, po meni, onaj u kojem se trudimo usavršiti svoj rad da izgleda što je bolje moguće prije nego uopće dođemo do koraka fotografiranja. Nakon toga, potruditi se da naučimo osnove fotografije, ručno namještanje postavki kamere i, prije svega, principe dobre rasvjete koji će, u kombinaciji, iznjedriti najbolji mogući prikaz našeg rada koji neće zahtijevati gotovo nikakvu obradu prije same objave. Ovo je princip kojim se i sama vodim.

Neispravan način je, opet imho, onaj u kojem se uopće ne trudimo (ili se trudimo, ali ne znamo) napraviti kvalitetan makeup pa onda, u pokušaju da ga “spasimo”, fotku provlačimo kroz razno razne filtere koji popravljaju sam makeup, kroz aplikacije za obradu koje bluraju teksturu kože, mijenjaju crte lica i sl. Postoje i vizažisti koji odlično rade, ali su ovisni o toj nerealnoj predodžbi svojih radova u kojima je koža modela ispeglana do smiješne razine, a modeli u finalnoj, objavljenoj verziji izgledaju kao plastične lutke.

U ovom postu se uopće ne obraćam njima niti sudim – (dapače, niže ću objasniti i dati konkretan primjer kako i moje vlastite fotke nekog nedovoljno upućenog mogu dovesti u zabludu) – samo želim skrenuti pozornost i educirati o pozadini stvari kako bi potencijalni klijenti mogli u glavi razdvojiti fantaziju od stvarnosti i na profesionalnom šminkanju imati realna očekivanja.

Čak i što se tiče mojih vlastitih fotografija, iako ne koristim apsolutno nikakve filtere niti aplikacije jer estetski iznimno preferiram prozračni, prirodni izgled (pogotovo podloge i kože) – morate biti svjesni da prilikom svakog fotkanja “okinem” ponekad 5, ponekad 10, a ponekad 30 i više fotki (ovisi koliko imam vremena) od kojih onda odaberem nekoliko najboljih koje ću objaviti. Zašto? Zato što je fotografija trenutak uhvaćen u vremenu. Prilikom fotkanja, samo neki od tih trenutaka su idealni i to su oni koje na kraju vidite objavljene – trenuci u kojima se odlično poklope poza i rasvjeta, a fotić istovremeno savršeno fokusira i ispravno “pročita” white balance pa napravi najbolju moguću fotku bez previše sjena, na kojoj sam makeup bude savršeno prikazan i u prvom planu. Većina fotki ide u smeće jer je model na njima ispao čudno, na nekima je awkward poza. Neke su mutne, na nekima je ispred studia taman prolazio tramvaj pa se fotić zblesirao i čudno očitao white balance. Na nekima model “loše” okrene lice pa su po njemu vidljive čudne sjene ili sam makeup ne dolazi do izražaja itd.

A evo i konkretnog primjera looka kojeg sam nedavno napravila na sebi i objavila. S lijeve strane i u sredini možete vidjeti objavljene fotke na kojima je sve ispalo super – poze su takve da se makeup odlično vidi, a koža izgleda maksimalno ujednačeno. S desne strane možete vidjeti fotku koju nisam objavila, a koja je napravljena svega nekoliko sekundi kasnije. Položaj glave je drugačiji, pa pod identičnim postavkama fotića i rasvjete puno više ističe sjenice po licu, a makeup na očima se vidi samo djelomično jer gledam više prema gore pa su kapci uglavnom skriveni. Osim toga, fotić je previše eksponirao vrhove jagodica i fino mi “obasjao” podočnjake 😀 te napravio razliku u nijansi i istaknuo ih u kontrastu s blještećim highlightom jagodice. Zbog toga npr. ovu fotku nisam odabrala za objavu, ali vam želim pobliže dočarati proces odabira.

Poanta – fotke kakve vidite na mom zidu rezultat su prije svega odličnog makeupa, ali svakako i probranih, dobro napravljenih fotografija, odnosno trenutaka u vremenu u kojima se savršeno poklopilo sve gore navedeno kako bi makeup prikazalo na najbolji mogući način. Međutim, u 3D svijetu, osoba s fotografije više ne izgleda identično kao na savršenoj fotki niti jednako “flawless” čim se okrene ili ode u drugi dio prostorije gdje je rasvjeta drugačija. Šminka u stvarnosti nije savršeni, nepromjenjivi video filter u pokretu koji će nas slijediti kroz prostor i vrijeme. Izgled našeg lica neprestano se mijenja u ovisnosti o masi faktora, a prije svega – rasvjeti. Osim toga, naš odraz u ogledalu ovisi i o kutu iz kojeg se gledamo. Pa tako na primjer, ako lice držimo ravno ili blago zabačeno prema natrag (a izvor svjetla je ispred nas), manje će se vidjeti bilo kakvi tragovi podočnjaka i ostalih sjena na licu. Ako u idućoj sekundi bradu samo malo zarotiramo prema dolje, jače će se vidjeti naznake podočnjaka (ako su nam prirodno jače istaknuti) i prijelazi s podočnjaka na obraze, i nema korektora koji to može prekriti gledano iz baš svakog kuta jer korektori korigiraju diskoloraciju na koži, ali ne mogu sakriti trodimenzionalnu prirodu našeg lica. Jer podočnjak je obično “udolina”, a prijelaz prema obrazu “brdašce”, i unatoč korektoru, gotovo uvijek će se svjetlo različito reflektirati s područja kože koje je udubljeno, od onog koje je ispupčeno.

Dakle, radi se o jednostavnim zakonima refleksije svjetla s površina različitog oblika i nerealno je očekivati od makeupa da riješi nešto što ne može riješiti. Naravno, pametno odabrane nijanse korektora i ispravna aplikacija će vizualno apsolutno umanjiti te razlike, ali, da bismo imali potpuno nevidljiv prijelaz s podočnjaka prema obrazu (dok je glava više ili manje nagnuta prema dolje), morali bismo potpuno “ispeglati” i popuniti taj dio, što je moguće napraviti jedino filerima (ako se radi o udubinama) ili uklanjanju viška tkiva (ako se radi o ispupčenim “vrećicama”). Filere ne bih preporučila iz više razloga, a sve ih možete pročitati u prethodnom postu.

I za kraj, da još jednom ponovimo – što dobar makeup treba raditi i što je realno očekivati od njega? Dobar makeup treba postići da generalno izgledamo kao svježija, ljepša, odmornija, zdravija, definiranija i istaknutija verzija sebe! Treba na najbolji mogući način istaknuti naše crte lica (koje je potrebno istaknuti) te umanjiti i prikriti sitne nedostatke. Dobar makeup je onaj s kojim će ljudi (koji vas gledaju s normalne udaljenosti) pomisliti “Wow, XY danas stvarno super izgleda!” I naravno – “normalna udaljenost” nije udaljenost od 5 cm, s koje se u ogledalu sa 7x povećanjem skeniramo i detaljno proučavamo svaku točkicu. 😀 On ne treba zabetonirati svaku poru i izbrisati teksturu naše kože, već postići gore navedeno.

I zato, ako pažljivo odaberete vizažista čija je estetika u skladu s vašim osobnim stilom i vizijom, upotrijebite zdravi razum i logiku i budete svjesni realnih ograničenja makeupa u stvarnom svijetu (on nije lebdeći digitalni filter, injekcija niti skalpel), vjerujem da ćete biti prezadovoljni rezultatom i neopterećeno uživati u svojim posebnim prilikama. 🙂

U idućem postu ću pisati o konkretnim i važnim koracima koje možemo poduzeti (prije, ali i nakon šminkanja), kako bi naš makeup što bolje “legao” na kožu, izgledao što ljepše i prirodnije te što je dulje moguće trajao i zadržao svježinu.

Do tada, šaljem puse, Petra 🙂