Dragi svi, mislim da je konačno došlo vrijeme da se službeno obratim i na blogu, budući da vjerujem kako postoji dobar dio vas koji ne koristite društvene mreže pa možda niste vidjeli vijest koju sam u posljednjih par mjeseci objavila na Facebooku. Ako si želite spojlati post, kliknite na Facebook stranicu bloga – tamo sve piše, ali čak i za sve one koji već znaju o čemu se radi – stick around jer vam svima želim malo detaljnije opisati cijeli proces i podijeliti s vama toliko toga što dosad, otkad sam se bacila u ovaj ludi pothvat, jednostavno nisam stigla (ili smjela).

Dakle, za one koji ne znaju – uskoro nam stižu The Brush Stash kistovi! Da, dobro ste pročitali – naša mala Hrvatska uskoro će imati svoj brend vrhunskih, top of the line, luksuznih, ručno rađenih kistova proizvedenih u Japanu! Znam da zvuči nevjerojatno i još uvijek se i sama često probudim pa u prvih par sekundi budem uvjerena da sam sve samo sanjala, ali onda me dočeka milijarda stvari koje treba obaviti prije launcha pa vrlo brzo shvatim da cijela priča nije san i da više nema vremena za šok i nevjericu. 😀

A kako je cijela priča zapravo započela? Well, ako samo pogledate naslov bloga, vjerujem da i nije neko iznenađenje, ali mislim da malo tko od vas točno zna koliki sam zapravo manijak za kistove. Ja sam jedna od onih koji opsesivno proučavaju ama baš svaki kist i vječno tražim načine kako bih svakog od njih poboljšala. U svojoj kolekciji ih imam toliko da više ne brojim, a još uvijek znam apsolutno svakog po nazivu. Mnoge potpuno obožavam i bez sumnje smatram apsolutnim holy grailovima, ali u mom mozgu uvijek postoji crvić koji želi dorađivati i unaprjeđivati čak i te, na prvi pogled savršene primjerke. I tako je nekako sve i počelo… Godinama sam bila jedna od onih napornih kupaca koja bi uz svaku novu narudžbu kistova tvornicu pilala da naprave ovaj kist, ali malo kraći, zatim onaj kist, ali malo gušći, pa neki treći koji obožavam, ali malo drugačiji na xy načina itd., sve dok mi jednom, nakon godina takvog “terora”, jedan simpatični gospodin nije odgovorio (parafraziram) da sam više dosadna i da bih jednostavno trebala napraviti svoje vlastite kistove. Čitajući dotičnu poruku, samo sam se nasmijala na simpatičnu opasku, pomislila “da bar” i nastavila dalje. Pojma nisam imala da mi ta mala rečenica više nikad neće otići iz glave te da će posaditi sjeme koje će klijati, i klijati sve dok ne postane doslovno ostvarenje životnog sna.

Više se ne sjećam točnog trenutka u kojem je “da bar” prešlo u “okej, moram to napraviti”, ali ono čega se itekako sjećam je duuuugi proces prepun uzbuđenja, beskrajnih i besanih noći punih smišljanja, dizajniranja, opsesivnog učenja, straha, sumnje u sebe, preznojavanja, neizvjesnosti, upornosti, nevjerojatnog veselja i sreće kad sam shvatila da ja to stvarno mogu i da je “krenulo”, ushićenja do razine najveće knedle u grlu ikad i bezuspješnog pokušaja zadržavanja suza kad sam prvi put uživo ugledala svoje kistove pa sve do totalnog šoka, kamena u želucu i tupe nevjerice kad sam shvatila da nemaju svi “igrači” u ovom poslu dobre namjere niti u njega ulaze otvorenog srca (i priznajem, u početku blentavo i naivno) kao ja. No, danas sam zahvalna čak i na takvim “lekcijama” jer su mi omogućile neprocjenjiv insight i iskustvo te me naučile da budem opreznija. Naučile su me da ne vjerujem svakome te da ubuduće puno bolje štitim svoje ideje i čuvam svoj dizajn. I nakon svega, zahvalna sam im jer sam naučila da sam puno jača nego što sam mislila, da mogu preživjeti nevjerojatne šokove te ponosno nastaviti dalje – jednako čiste savjesti, ali puno pametnija, iskusnija i opreznija nego prije. Ukratko, “u backstage-u” se odvijao apsolutni roller coaster emocija koji još uvijek nije gotov, ali se zaista nadam (i vjerujem) kako će se sav trud na kraju isplatiti.

Moja je vizija za vlastitu kolekciju od početka bila kristalno jasna – nisam znala kako ću je točno ostvariti (to je nešto s čim sam se borila “u hodu” i s čim se još uvijek svakodnevno borim i učim, kao princ koji se probija i grebe kroz šumu trnja dok stigne do dvorca u kojem spava Trnoružica), 😀 ali sam savršeno znala tko će je napraviti i kako će kistovi izgledati.

Prva stvar koja vjerojatno nikog neće iznenaditi – odlučila sam da će kistovi biti napravljeni po najvišim mogućim standardima kvalitete – ili u Japanu (točnije, Kumanu) – ili nigdje, budući da su japanski kistovi moja najveća kozmetička opsesija i ljubav koja je svakim danom sve veća i veća. Inače, Kumano je mali gradić u blizini Hiroshime i neosporna svjetska prijestolnica ovog predivnog zanata gdje lokalni majstori svoje unikatne metode ručne izrade razvijaju već 180 godina. U svojoj kolekciji imam mali milijun kistova mase različitih brendova i proizvođača, ali zaista se gotovo ništa ne može mjeriti s vrhunskim, ručno rađenim primjercima iz Kumana. Iz mog iskustva, ovo pogotovo vrijedi za kistove za oči pa sam upravo iz tog razloga od početka znala da će prva kolekcija biti fokusirana na njih.

Pa, po čemu se kistovi iz Kumana razlikuju od strojno rađenih kistova iz masovne proizvodnje? Najveća razlika je u tome što se glave ovih kistova u svoj finalni oblik slažu ručno – bez ikakvog rezanja dlake, zadržavajući originalni, prirodni i neošišani meki vrh svake pojedine dlačice. Ako se sjetite kakav vrh ima dlaka prije nego se ošiša – ona se prirodno sužava prema vrhu i postaje sve delikatnija, tanja i mekša. E, upravo se takva, “virgin” nerezana dlaka koristi za The Brush Stash kistove, što rezultira nevjerojatno svilenkastim osjećajem i nježnošću tijekom korištenja. 🙂

S druge strane, strojni kistovi se rade, kako im i samo ime kaže – strojno, na način da se dlaka najčešće skupi u približan oblik glave, a onda se “višak” jednostavno ošiša po zadanoj špranci u željeni oblik. Posljedica toga je oštri(ji) rub svake odrezane dlačice što na kraju stvara puno grublju površinu cijelog kista. Prednost strojne/masovne izrade kistova je što ih se može napraviti puuuuno više u kratkom vremenu, uz neusporedivo niže troškove proizvodnje i neusporedivo manja ulaganja, ali ja se i inače u životu uvijek vodim onim da je bitnija kvaliteta, nego kvantiteta, tako da je razumljivo zašto sam odabrala teži, sporiji, skuplji i generalno puno kompliciraniji put.

Ručna izrada je sama po sebi nevjerojatno skupa (pogotovo kad se radi o zemlji visokog standarda poput Japana) budući da svaki kist u procesu proizvodnje prođe kroz nekoliko desetaka pari majstorskih ruku, a svaki artizan ga dodatno “dorađuje” u odnosu na prethodni korak. Unatoč strašno visokim troškovima proizvodnje u kombinaciji sa skupim poslovanjem u Hrvatskoj te posljedično, strašno niskoj profitnoj margini, stvaranje svoje kolekcije ne bih prepustila nikom drugom. Stvar je s financijske strane bila dodatno otežana činjenicom što private labeling nije dolazio u obzir. Nisam htjela već postojeće kistove na koje bih nalijepila svoje ime. Nisam htjela već postojeće drške niti generičke ferule. Htjela sam napraviti nešto novo, originalno i svoje, nešto na što ćemo svi mi zajedno moći biti ponosni. A kad kažem mi, mislim i na vas, jer je ova prva kolekcija bila inspirirana mojim dragim klijenticama i osobnim edukacijama (o tome detaljnije niže u tekstu). Sve smo mukotrpno radili od nule, po mojim detaljnim skicama i crtežima, custom nacrtima i uputama. Cijeli proces je trajao dvije (pre)duge godine, a u procesu stvaranja odbacili smo mnoge prototipe s kojima nisam bila zadovoljna. Naravno, svaki od njih jednako košta i svaki novi pokušaj plaća se ispočetka. Zato je bilo jako dugotrajno, sporo i mukotrpno i često sam imala periode kad bih postala iscrpljena i/ili obeshrabrena, ali sada kad je sve gotovo, mogu slobodno reći da ne bih mijenjala apsolutno ništa jer se sav taj silni trud i ulaganje reflektira na baš svakom savršenom kistu i nevjerojatno sam ponosna na cijelu kolekciju.

Jednom kad ih primite u ruke, uvjerena sam da ćete prepoznati svu moju ljubav i neizmjeran trud koji sam u cijeli proces uložila, isto kao i talent te stručnost bez premca vrhunskih artizana iz Kumana. Njihova posvećenost ovom poslu i izvanredna vještina utkani su u apsolutno svaki, i najmanji kist. I zato ću ih uvijek za svoje kistove odabrati ispred strojeva i masovne proizvodnje – jer stvaranjem ovakvih kistova (osim “samo” vrhunske kvalitete) prenosim i djeliće jedne predivne kulture, mrvice ljudskog duha i talenta kojeg niti jedan stroj na svijetu ne može zamijeniti i na kraju, komadiće bogate povijesti. 🙂

Drške The Brush Stash kistova napravljene su od drveta japanskog javora i ručno bojane u kombinaciju boja koje su bile inspirirane najljepšim morem na svijetu – našim Jadranskim morem. Crna boja predstavlja njegovu dubinu koja polako prelazi u prepoznatljivo i smirujuće plavetnilo, a zatim se (u odnosu na kut pod kojim pada svjetlo) u plavetnilu pojavljuju guste shimmeraste čestice koje simboliziraju nemirne valove i mreškanje mora obasjanog suncem. I na kraju, tu su srebrna slova koja predstavljaju prekrasnu pjenu valova. <3 Ove je drške bilo poprilično teško (i posljedično, skupo) napraviti i nisu niti blizu jednostavne kao uobičajene varijante jer, osim što imaju dvostrani ombre efekt, koristili smo izražajne i netipične shimmer čestice u plavom dijelu koje su “smetale” kod farbanja tamnijeg dijela drški. U procesu stvaranja, odbacili smo desetak prototipa dok nismo došli do onog s kojim sam bila potpuno zadovoljna. Srećom, umjetnici koji su ih radili su dali sve od sebe i prihvatili moje vrlo specifične “prohtjeve” kao izazov, tako da smo na kraju svi bili prezadovoljni rezultatom. Finalnu verziju ću objaviti za dva tjedna, ali vam odmah mogu reći da se jako teško fotkaju zbog tog shimmering efekta i neusporedivo su ljepši uživo, nego na fotkama! 🙂

Sve glave The Brush Stash kistova izrađene su od najfinije kozje saikoho dlake, a u krajnji su oblik slagane i oblikovane ručno. Kod većine japanskih kistova (koji su napravljeni od kozje dlake) češće je zastupljena jeftinija i mrvicu grublja sokoho varijanta (koja je i dalje nekoliko levela nježnija i luksuznija od kozje dlake kistova mainstream brendova). Međutim, saikoho, vrhunsku dlaku od koje su izrađeni The Brush Stash kistovi, čine pomno prebrane najfinije, najtanje i najsvilenkastije dlačice koje se osjećajem na koži (isprobano na blind testovima) često uopće ne mogu razlikovati od najcjenjenije vjeveričje dlake. Ako volite kistove od kozje dlake, bolje od ovoga ne ide. 🙂 The Brush Stash kistovi predstavljaju najbolje od oba svijeta – savršen spoj izuzetne nježnosti prema koži i brutalne učinkovitosti.

Ferule su izrađene bez “nabora” i mehaničkog stiskanja oko drške, što je također luksuznija, teže izvediva (i naravno, samim tim skuplja) varijanta povezivanja glave kista s drškom. Odabrala sam je jer na taj način dizajn kista ima bolji “flow” i vizualno neprekinutu liniju koja bolje dočarava te ne skreće pažnju s ljepote samih drški.

E sad – koliko obožavam japanske kistove, toliko ne volim činjenicu što oooogromna većina japanskih brendova svoje luksuzne proizvode uopće ne pakira u lijepu ambalažu. Da, jasno mi je da time snižavaju ionako visoke troškove ručne proizvodnje, ali meni je totalni grijeh nešto toliko lijepo i vrijedno šiknuti u obični tanki najlonić i običnu kuvertu. Ja. To. Ne. Mo. Gu. I neću. 😀 Zato sam sama dizajnirala predivni etui koji će se proizvoditi u Hrvatskoj, a zatvarat će se pečatom od voska na kojem je (također home made) “TBS” logo. I za kraj jedan mali fun fact – inozemna firma koja mi je izradila štambilj, drvo za svoje proizvode nabavlja iz Hrvatske! <3

I za kraj ovog prvog dijela – kime su inspirirani i kome su namijenjeni The Brush Stash kistovi?

Prvi set The Brush Stash kistova inspiriran je mojim dragim klijenticama koje dolaze na osobne edukacije šminkanja i redovito budu oduševljene nakon što na sebi isprobaju japanske kistove. Najčešće to budu cure i žene kojima je dosta kupovanja šminke “na blef” i koje se žele naučiti šminkati u skladu sa svojim oblikom lica te posljedično odabrati malu, ali kvalitetnu i pomno probranu kolekciju šminke i kistova koje će zaista koristiti svakodnevno. K tome, tijekom edukacije klijentice imaju priliku na sebi isprobati mnoge od mojih ultimativnih pro favorita koji redovito završe na njihovim “to buy” listama, a odgovarajući kistovi za svačiji oblik očiju najčešće završe u samom vrhu popisa. A budući da sam tijekom godina shvatila da većina žena najveći problem ima sa šminkanjem očiju, kistovi su dizajnirani kao unaprijeđene verzije favorita mojih dragih klijentica, za koje mi redovito izražavaju oduševljenje nakon što ih isprobaju i nakon što se same uvjere da kvalitetan (i ono najvažnije, pravilno odabran) kist radi većinu posla.

Uz sam tehnički aspekt olakšavanja postupka šminkanja, ovi su kistovi savršeni i zbog svoje izuzetne nježnosti prema koži, što je još jedna jako važna stavka kad se radi o šminkanju očiju budući da znamo kako je upravo koža okoloočnog područja najtanja na cijelom licu i prva pokazuje znakove umora, grubog rukovanja i “istrošenosti”. Na okoloočnom području prve će se pojaviti borice uzrokovane (između ostalog) natezanjem, prejakim trljanjem, neadekvatnom njegom, šminkanjem nedovoljno nježnim kistovima i generalno će najprije pokazati “wear and tear” koji koža trpi prolaskom vremena.

U skladu s tim, The Brush Stash kistovi namijenjeni su svima koji cijene kvalitetu iznad kvantitete te svima onima koji žele najbolje od svega – vrhunsku učinkovitost, nevjerojatnu nježnost (čak i prema osjetljivoj koži), luksuzni doživljaj tijekom korištenja te posjedovanje alata koji je sam po sebi malo umjetničko djelo i inspiracija. Ukratko, namijenjeni su svima koji ne pristaju na kompromise, i ama baš svima koji žele unaprijediti (ili tek početi graditi) svoju kolekciju vrhunskih kistova za šminkanje. 🙂

I to bi bilo sve za danas – hvala vam svima još jednom na nevjerojatnoj podršci koju ste mi pokazali i držite mi fige da sve stignem na vrijeme dovršiti! 😀

Do idućeg posta, šaljem puse, P :*