Ekipa, bok! Nismo se ovdje čitali dugo, preeedugo… Kako ste?? Nadam se da ste svi dobro, da ste zdravi i da preživljavate ova luda vremena u kojima smo se svi skupa zatekli. Najprije svjetska pandemija pa (za Zagrepčane) najveći potres u posljednjih 140 godina – sve u svemu – what a time to be alive! 🙂

Kad je krenula korona, svi su se nekako naglo uozbiljili. Neki prije, neki kasnije, ali ipak, malo tko je ostao skroz ravnodušan (makar prisilno)… Prestali smo s izlascima iz kuće i počeli guglati recepte za najbolji domaći kruh (barem oni sretnici koji su se na vrijeme uspjeli domoći koje kockice kvasca). 😀 Privatno sam bila nervozna i zabrinuta jer mi je već sama pandemija poremetila planove s otvorenjem The Brush Stash studia i showroom-a za kistove, koje je bilo predviđeno za 1.4. Ubrzo nakon toga, Stožer je donio i odluku o zabrani rada u šminkanju i ostalim srodnim djelatnostima gdje se dolazi u bliski kontakt s klijentom pa mi nije bilo preostalo drugo nego pomiriti se sa situacijom i izvući iz nje najbolje što je moguće. Tješila sam klijentice koje su morale otkazati svoja proljetna vjenčanja i pokušavala svima uspješno iskombinirati nove termine. Osim toga, morala sam otkazati i svoje vjenčanje. Kroz sve to, postalo je jasno i da showroom neće moći imati otvorenje 1.4., ali sam se tješila da će sve ovo brzo proći te da ću u međuvremenu iskoristiti vrijeme za samostalno fotkanje, predstavljanje showrooma preko društvenih mreža, snimanje, izradu tutoriala za kistove, sneak peekove za nove kistove za lice, smišljanje novih lookova i pisanje postova. Ali, kako to često u životu biva, svemir je odlučio biti šupak i reći – nećeš, razbojniče! 🙂

U subotu (dan prije potresa), probudila sam se puna energije i nabrijano počela veliko proljetno spremanje, odlučna da ownam izolaciju i da maksimalno iskoristim vrijeme provedeno doma. Majstor koji mi je radio namještaj za showroom, obavijestio me da će do kraja dana sve biti posloženo. Bila sam mega nestrpljiva i izvan sebe od sreće te jedva čekala sutra da odem sve poslikati i početi slagati stvari. Doma sam oprala sve prozore, potjerala pokojeg pauka iz kuteva stropa i oribala podove. Dok sam vani mela smeće s terase, primijetila sam da je prepuna sitnih bijelih latica (očito negdje u susjedstvu imamo trešnju). Večer sam dočekala fizički satrana, ali presretna, jer mi je majstor kasno navečer poslao finalne fotke namještaja iz showrooma (a izgledale su brutalno), tako da sam se bacila u krevet jedva čekajući sutrašnji dan.

A onda je uslijedio trenutak kojeg ću se sjećati do kraja života. Probudila me grmljavina za kakvu nisam niti znala da postoji – kakofonija zvukova koji se eeeeeventualno mogu usporediti s onom umjetno stvorenom rikom u filmovima – kao npr. kad urliče Godzilla, ili neko drugo mega veliko CGI čudovište. Duboko, jezivo brujanje iz dubine Zemlje od kojeg se diže kosa na glavi u kombinaciji s gromoglasnom grmljavinom krivljenja i pucanja zidova te vrištećim treštanjem prozora i stakala.

Minutu u budućnost, i svi smo bili na ulici. Susjedi, djeca, životinjice… Raščupani, u čizmama navučenim preko piđama, prestrašeni i zbunjeni. U šoku sam primijetila da po nama padaju latice (iste kakve sam dan prije čistila s terase) i rekla “Vidi, padaju latice s trešnje, i nju je streslo…”. Na što me dočekao zbunjen pogled i odgovor “Kakve latice? To je snijeg…”. I zaista je bio. Što je postalo bolno jasno vrlo ubrzo jer su se svi bojali vratiti unutra, a vani je bilo strašno hladno. Kao da nije bilo dovoljno što nas je pokosio najveći potres u posljednjih 140 godina, još je kao šlag na torti morao pasti snijeg u proljeće. Ljudi su se pokušavali držati na udaljenosti zbog korone, ali su si instinktivno potrčali u ruke nakon što je, možda pola sata kasnije, lupio drugi val potresa tijekom kojeg je bilo teško ostati stajati uspravno ako se za nekoga (ili nešto) nisi držao. Nikad neću zaboraviti prizore urušenih dijelova bolnice na Šalati, ili očajne novopečene majke koje su s novorođenčadi u rukama istrčale iz Petrove van na snijeg i hladnoću.

U danima (a sada i tjednima) koji su uslijedili, također je postalo bolno jasno da se nesretna situacija s koronom koristi kako bi se u medijima strašno umanjila tema o potresu i stvarnim razmjerima štete koju su dijelovi našeg glavnog grada pretrpjeli. Međutim, gledano s pozitivne strane, svaka ovakva tragedija je prilika za veliki reset svega (uključujući i reset osobnih odnosa s drugima), budući da u ovakvim trenucima naveliko padaju maske. U jednakom stilu kao i mnoge lijepe fasade našeg grada, koje su godinama služile kao krhka kulisa za skupljanje bodova i hvalisanje političara najljepšim Adventom u Europi, a sada ih se odjednom odriču i izjavljuju da su si ljudi sami krivi za ovakvu tragediju, pritom mudro prešućujući činjenicu kako su u masi slučajeva građani bili prevareni ili potpuno onemogućeni u pokušajima da se samostalno angažiraju oko poboljšanja svojih nekretnina, uhvaćeni u labirint beskrajne birokracije, korupcije, monopola i ucjene. Kao i dotične fasade, trenutačno se lome i mnoge ljudske maske te se u punom sjaju pokazuje ona stara – “Izvana gladac, iznutra jadac”.

Žao mi je sugrađana koji su ostali bez svojih domova. Žao mi je svih koji su pretrpjeli iskonsku traumu puno veću od straha izazvanog pandemijom. Žao mi je što se o toj traumi u medijima baš i ne priča, niti se o njoj pretjerano piše. Žao mi je svih onih koji se još uvijek boje i ne mogu normalno funkcionirati. Ako netko od njih čita i ako mogu barem malo pomoći, slobodno se javite! 🙁 Osobno, ja sam jedna od sretnih. Iako mi je stradao i dom, i novouređeni poslovni prostor, još uvijek imam ono najvažnije – kompletnu obitelj na broju i imam gdje biti. Zgrade će se prije ili poslije već nekako popraviti, a sve materijalno s vremenom nadoknaditi. Moj showroom – koji je također oštećen svega nekoliko sati nakon što je bio dovršen – također će se popraviti. Ne kaže se bez veze – treća sreća, a moje uvjerenje kako uspijevaju samo oni koji nikad ne odustaju opet je testirano u stvarnosti (ovaj put na poprilično ekstreman i ružan način, ali što se može…). Ja od tog uvjerenja i dalje ne odustajem. A što se tiče Zagreba… popravit ćemo naš grad, mnogima u inat. Bit će čvršći i jači nego prije, i opet će biti najljepši – s bajkovitim Gornjim Gradom, magičnim i još boljim Adventom u centru, našim veselim tetama na Dolcu i šetnjama pored obnovljene katedrale. Samo u budućnosti, nadam se, pod vodstvom nekoga tko ovaj grad zaista voli, a ne onih koji se nad njim iživljavaju.

I to vam je, dragi moji, skraćeni update s moje strane. Budući da trenutno nisam doma i s obzirom na cijelu situaciju, pričanje o kozmetici mi je, iskreno, bilo zadnje na pameti – dapače, u nekim trenucima sam pomislila kako je čak i neprimjereno. Međutim, znam da većina Hrvatske svega ovoga nije svjesna niti ljudi znaju razmjere onoga što nam se dogodilo u Zagrebu (što je i razumljivo) pa u to ime – the show must go on. Nadam se da ću vam tu i tamo kojim postom uspjeti barem nakratko skrenuti misli od karantene i svega lošeg što nam je ova godina priredila. 🙂

Gdje god bili, molim vas, ostanite doma i poštujte mjere samoizolacije kako bismo ovu tešku situaciju čim prije završili i nastavili s normalnim životom. Imajmo obzira prema svima onima koji cijelo ovo vrijeme riskiraju svoje zdravlje, neumorno rade za sve nas i nemaju opciju ostati doma – medicinskom osoblju, prodavačima u prehrambenim prodavaonicama, farmaceutima, statičarima volonterima, visincima, vatrogascima… A u nadam se bliskoj budućnosti – nemate pojma koliko se veselim budućim druženjima, šminkanju za vaše posebne prilike, edukacijama i proširenju The Brush Stash kolekcije! 🙂

I samo mali update što se tiče The Brush Stash web shopa – (beskontaktna) GLS dostava na području Hrvatske zasad funkcionira normalno. Dostava je, uslijed komplikacija zbog korona virusa, trenutačno nemoguća samo na adrese u Dubrovniku (unutar Starog Grada) te u mjesta Murter (22243), Betina (22244) i Udbina (53234). Ako naručujete iz navedenih mjesta, kontaktirat ćemo vas oko dogovora za moguću dostavu na alternativnu adresu.

A sad prelazimo na ljepše teme i dok pročitate ovaj post, već će biti uploadan idući, s updateom o nekim novim najdražim proizvodima za njegu kose, koji su zamijenili moje desetgodišnje stare favorite!

Čitamo se uskoro, najljepši pozdrav svima, Petra :*